Obsessed - Valentina B.

Chapter 78.

„Ispred naše stare kuće,imali smo jedno stablo.."

Julian prekori djeda sa druge strane stola,ali ga djed ignorira. Priča mi o Julianovom djetinjstvu i svim njegovim zgodama i nezgodama koje je imao kao dijete. Zabavlja i mene i cijeli stol. Iako ga baka koja sjedi pokraj Juliana-jer ja sjedim pokraj djeda- prekorava i govori da prestane brukati unuka,to se čini očito bezuspješnim. Meni su djedove priče zabavne i smješne,ali ne i Julianu,jer mu lice svakom minutom poprima sve više rumenila.

Pogledam ga na brzinu i on mi šapne „Bježimo" Ja samo na to odmahnem glavom i vragolasto se vratim pogledom na djeda. Jedva čekam nastavak priče. Iako sam ja njemu maloprije šaputala da mi pomogne,tad nisam znala koliko je njegov djed simptičan a i tajno se radujem pričama iz Julianovog djetinjstva.

„Gdje samo ono stao"

Djed pogleda u Juliana i baku preko puta „Dok me ovi moji nisu prekinuli" Julian i baka se vjerojatno u sebi počnu moliti,misleći da će im molitva pomoći da se djed ne sjeti što je mislio ispričati.Ali nemaju te sreće „Aha,znam"

Baka potapša suosjećajno Juliana po ramenu „Trebala sam mu dati one njegove tablete koje pije,bio bi manje živahan"

Smijem se sa velikim komadom torte u ustima. Sita sam.Večera je bila stvarno fina. Glazba je ugodna i prvi ples mladenaca je bio dirljv. Večera je brzo prolazila,kako i neće kad je djed pokraj mene stalno pričao i sve nas zabavljao pričama iz ranije dobi. Torta je ukusna. Sa šlagom i čokoladnim mrvicama na vrhu.Ako se ne vratim večeras natrag Liamu,neka zna da je to zbog torte, kao što sam ga već danas upozorila.

„Ispred naše kuće smo imali veliko stablo na koji se naš mali Julian,uvijek kao dijete penjao. Na to stablu,dolazile su ptice i gradile svoja gnjezda. Njemu je valjda bilo fascinantno vidjeti ptice kako lete,tako je i on pokušavao"

„Letjeti?" Skoro ispustim komadić torte iz usta i posegnem za vodom na stolu.Popijem gutljaj.

Djed živahno kimne „Popeo se skroz na vrh . Dva mjeseca je nosio gips na nozi.Ali to nije sve" Podigne prst kao da se nečega sjetio „Mislili smo da će prestati sa tim eksperimentima leta,ali nažalost čim se oporavio.Naš mali.." sviđa mi se kako kaže naš mali „Je nastavio.Sve dok njegov otac i ja nismo jedan dan dogovorili se da posječemo stablo i tu zasadimo neki mali voćnjak. Stalno smo ga vodili u bolnicu i vječito je nosio gips na nozi. Valjda je želio biti ptica"

Cijeli stol,skupa sa mnom se smije.Osim Juliana,čak je i baka pristala na djedovu priču pa se i ona nasmijala. Julian je prekori „I ti si me iznevjerila"

Ona ga gurne ramenom „Kad je smješno. Stalno si pričao o pticama i pokušavao letjeti.Svi smo imali nešto naše dok smo bili djeca" Pogleda prema meni „Lola te sigurno shvaća,zar ne Lola?"

Progutam komadić torte i pričeka me dok odgovorim „Da,tako je. I ja sam imala neke svoje stvari. Moj brat je imao nevidljivog prijatelja i pričao sa njim" Pogledam Juliana sa velikim osmijehom punim zadirkivanja. Djedova priča o malom Julianu koji se penje na stablo i pokušava letjeti mi je pred očima. Stavim ruku na usta i od srca se nasmijem.

„Eto vidite" Stolica skoro padne na pod,ali je baka zadrži.Julian se podigao „Obrukali ste me pred Lolom,koliko vam puta moram govoriti da prestanete ljudima pričati o pticama iz djetinjstva" Još ga nisam vidjela ovako srditog.

„Oh,smiri se dušo" Javi se njegova lijepa mama Rebecca „Samo je pokušavao,znaš" mahne žlicom sa kojom je prethodno jela torte i opet mu namigne . Rumenilo je još više. Rebecca pogleda prema meni „Oprosti mu zbog izljeva bijesa,proći će ga. Moj sin je predivan i nikad se ne ponaša ovako"

„Ajde još i ti počni,molim te"

„Nisam ništa loše rekla" Podigne ruku u zrak nedužno „Samo te hvalim,kao svaka majka"