Obsessed - Valentina B.

Chapter 13.

Baterija na mobitelu mi se isprazni prije nego što uspjem kazati nešto Liamu. Pogledam crni ekran na mobitelu i vratim mobitel u torbicu.

U glavi mi se vrte njegove posljednje riječi i iznova i iznova u glavi čujem glasić koji ponavlja 'Htjet ću te zadržati zauvijek, samo za sebe'

Nisam ni pomislila do sada da on i ja imamo nešto što traje zauvijek. Liam je tu bio samo prolazni dečko koji će mi pomoći da postignem nešto u životu. On je bio tajanstven, i bio je dobra priča za ispričati. Nikada ne bi mogla imati sa njim nešto što traje zauvijek.

I sa tim mislima vratim se natrag u kino-dvoranu. Julian se podigne da ja mogu proći i sjednem pored njega. Mislim da me nije bilo skoro 15-ak minuta jer je radnja u filmu krenula. Osjetim njegov pogled na sebi, ali ne kaže ništa , pa sam ja ta koja započne.

"Žao mi je što sam pošla usred razgovora" približim mu se dovoljno da mogu šapnuti. Julian klimne glavom pa kaže.

"U redu je Lola. Previše brzam, bolje da se malo bolje upoznamo, zar ne?" upita.

Klimnem glavom "Da, bolje da se bolje upoznamo, imaš pravo" uzvratim mu osmijeh i između nas nastane tišina.

Kada završi film, Julian se parkira ispred moje kuće i već vidim upaljeno svjetlo u dvorištu. Znam da su u kući mama i njen zaručnik i po prvi put u životu se osjetim kao stranac u vlastitoj kući. Ne mogu gledati mamu koja se ponaša kao da nije sva svoja i njenog zaručnika koji se već udomaćio i ponaša se kao da je sve njegovo.

"Bilo je lijepo, zar ne?" Julian me upita i prekine tišinu između nas. Nismo puno razgovarali, niti smo imali neku temu za razgovor, to je zato jer se ne poznajemo baš kako treba i nemamo ništa zajedničko.

"Jest" odgovorim sa osmijehom "Hvala što si me častio ulaznicom, ali obećajem da ću ja idući put tebe"

Osjetim njegov pogled na sebi ali ne pogledam ga "Da li to znači da će biti i idući put?"

Točno znam da mi je izletjelo ovo što sam rekla, nisam mislila da on i ja idemo negdje po drugi put.

"Valjda" pogledam ga "Mislim ako želiš..možemo izaći kao dvoje prijatelja" naglasim riječ 'prijatelj' čisto jer ne želim davati nadu da između nas može biti nešto više, jer iskreno ne može. Nikada do sad nisam imala neki izlazak sa dečkom, Julian je prvi kojega sam pozvala da ide sa mnom u kino i to sam uradila iz pogrešnog razloga.

"Da naravno Lola" kaže sa nekom sjetom u glasu "Javi mi se kad budeš slobodna pa.." čeka da ja nešto kažem, ali samo potvrdno klimnem glavom.

"Čujemo se Julian" naslonim ruku na vrata od auta kada stupim nogama na cestu i pogledam ga za kraj.

Gledam kako se njegovo auto i svjetlo gubi u ulici i nestaje i krenem prema svojoj kući. Imam neki mali strah kada prelazim dvorište i točno znam da gore negdje moj susjed možda gleda sa prozora. Odlučim da neću pogledati, pa samo uđem u kuću i zateknem brata za kuhinjskim stolom.

"Hej J.T" osmjehnem se i pogledam na sat. Pala je noć, vrijeme je večere i mama bi trebala biti tu negdje po kuhinji sve dok ne otiđe na svoj noćni posao jer koliko se sjećam večeras ima noćnu smjenu u onom noćnom klubu točnije striptiz baru.

Brat ne odgovori ništa . Ja u to vrijeme skinem jaknu sa sebe, objesim je iza vrata i pridružim mu se u kuhinji. Pogledam ga a on mi pokaže prstom na ceduljicu na kuhinjskom stolu.

Uzmem je "Što je ovo?" pitam i pročitam.

Max i ja smo na putovanju i ostat ćemo cijeli vikend. Čuvaj brata. Amy'