Obsessed - Valentina B.

Chapter 108.

(Još jedan nastavak je tu.Voljela bih kada bi se malo potrudili i ostavili vaša razmišljanja/komentare u poglavlju.U zadnje vrijeme je sve to malo slabo,a meni treba malo podrške.Znam da je imam i na tome sam do neba zahvalna,ali par vaših riječi puno znači za moje daljnje pisanje.Nema još puno nastavaka to kraja(ima puno događaja) ali ne i poglavlja.Pa eto..još ćete malo trpjeti Lolu i Liama ali i mene)

Liam's POV

Njihovi automobili parkirani su ispred kuće što je dobar znak. Trebam ih sve na okupu,želim se suočiti s Edwardom oči u oči,a dok to budem radio želim da slušaju Nora i Ethan. Oni nisu povjerovali Loli ni riječi,čak je Lola dobila modricu na ruci od Ethanovog stiska.Moram i to riješiti s njim. Neće se više usuditi staviti ruku na Lolu.

Kako prilazim kući i vratima,vidim još tri automobila koja ne pripadaju njima i pretpostavljam da nisu sami. Baš me briga i za to,spreman sam Edwarda ocrniti pred svima pa makar tu bio predsjednik države ili oni njegovi lopovi s kojima radi. Prokleti političari

Neću pokucati,samo ću uletjeti unutra i srediti stvar,ako stanem na sekundu vratit ću se korak natrag a taj natrag će me odvesti do Birminghama. Uletim u kuću kao grom i nesvjesno udarim vratima iza sebe koliko god mogu. Od tog udarca u drugoj prostoriji čujem Norin glas „Sigurno je negdje propuh,otvorila sam prozore na drugom katu"

Ja sam taj propuh i spreman sam zadati toliki udarac da se prozori na katu zatvore. Mogu ja to,moram rješiti stvar koja me muči,moram mirno živjeti.

Petero ljudi u sličnim bijelim košuljama s milijun papira na stolu pogledaju prema vratima kada im ja uletim i prekinem njihov sastanak. Prekinem njihove ideje u kojima se dogovaraju koju tvornicu ili tvrtku će danas pokrasti,koliko će uzeti od siromašnih i staviti u svoj džep. Jedan od njih je Edward,moj prokleti stric sjedi između dvojice kolega pa onda naglo ustane kada bude siguran da sam to ja.

Poprilično se iznenadio.

Svrbi me koža od njegovog pogleda

„,Moram razgovarati sa tobom" najavim mrtvo hladno

Edward preplašeno pogleda svoje kolege i ljubazno im se ispriča pogledom zbog ovakvog prekida „Oprosti Liam,ali trenutno sam na važnom sastanku i bit ću gotov za sat vremena. Je li me možeš sačekati u kuhinji? Pozvat ću Noru,bit će jako sretna jer te vidi" rekao je to sasvim normalno,sa lažnim političkim smješkom kojega daje svojim biračima kako bi glasali za stranku u kojoj je član. Ja nisam njegov birač,ja sam dijete kojemu je uništio dvadeset dvije godine života.

Daj da ovo više okončam,stigao sam tu i vrijeme je za odgovore.

„Nema veze,možemo mi to rješiti i ovdje" pogledam na čas u ljude koji bulje u mene. Edward se usrao u hlače od straha,ne zna što bi mogao očekivati od mene.

„Stvarno nije pravo vrijeme da razgovaramo.Kao što sam rekao usred sam jednog važnog sastanka i o njemu ovisi Engleska budućnost" pogleda svakog čovjeka posebno kako bi im dao znak da ga podrže. Oni seratori kimnu kako on kaže „Idem ti pozvati Noru,pa s njom razgovaraj dokle ja ne završim"

„Nemam vremena za čekanje"

Edward buja u sebi. Smiren je koliko god može to pokazati,ali u sebi je kao trenutak kad bič zapara kožu.

Moj glas me izdao i podrhtava a koža nije prestala peckati. Uvijek mi se to događalo dok je on bio u blizini.Zato sam ga izbjegavao,a Edward je to uvijek primjećivao zato je i uvijek bio dalje od mene. I kad smo živjeli u istoj kući,rjetko bismo se sreli,on je uredno izbjegavao susrete s mnom i obojici je to odgovaralo.