Obsessed - Valentina B.

Chapter 70.

Ništa ne vidim ni ne čujem oko sebe. Jedino osjećam njega.Njegov dah u mom. Ruku u mojoj kosi,usne od usne, dodir od dodir. Njega uz mene. Kao da je svijet  oko nas stao, i on se i ja jedini pokrećemo. Drži me   tako  nježno dok se skupa sa mnom u naručju spušta i negdje me nosi. Ne pitam ga,niti želim. Znam da gdje god me odnese,biti ću sa njim i biti će mi lijepo.

 Da sam bar prije pronašla njegovu slabu točku, onu točku od koje mi se predaje, točku koju sam jednom skupa sa njim tražila i nikada je nisam pronašla.Liam je znao koja je moja slaba točka, i uvijek je  tu svojim usnama ostavljao trag. Nisam ni mogla zamisliti da je njegova baš ona koju sam maloprije poljubila. Sve bi bilo drugačije da sam još prije svega to napravila,da sam jednostavno skinula majicu sa njega i ljubila ih.

Nikada ga još nisam vidjela ovako slabog. Kao da mi se predao i dušom i tijelom, kao da sam napravila neko čudo samo zato što sam svoje usne stavila na mjesto koje je skrivao od mene. Tek kada otvori vrata svoje sobe,znam gdje me nosi.Tek kada me polegne na madrac i pod leđima osjetim mekoću madraca na kojemu sam provodila svoje noći,čekajući ga.Znam koje su mu namjere, i neću ga zaustaviti u njima.Puštam da me ljubi,puštam da mi suzama mokri svoje obraze,puštam da drhti u mojem naručju,puštam da svojim tijelom legne na moje.

Moj muškarac sa ožiljcima ne prestaje plakati,ali me također i ne prestaje ljubiti. Zaokružim ga nogama i on se provuče između. Hoću ga pitati nešto između svih tih poljubaca,ali mi ne dopušta. Ljubi me i ljubi,bez kraja,bez daha i tek kada usne spusti na moj vrat,otvorim svoje natečene,obilježene usne i ispružim vrat da ga on može izljubiti cijelog.

„Liam.."

„Samo nemoj ništa govoriti,sad ne. Kasnije ćemo razgovarati, sada .." počne otkopčavati dugmad na mojoj košulji i ja provučem ruke kroz njegovu kosu „Me pusti,daj mi da ja pričam za sve ove dane sranja koje sam ti napravio"

I pustim ga. Zašutim i pustim da on priča, ali na drugačiji način. Njegove usne po meni,započnu priču.Onu Liamovsku priču,sa dozom dobro poznate brige,iste one brige koju sam  prvu upoznala na njemu. Priča mi kako mi je zahvalan za ono što sam maločas,prije nego što me uzeo u naručje i donio ovdje,napravila. No u priči,nije prisutna zahvalnost,prisutno je ono što sam i prije osjećala kada je radio iste stvari. Njegova želja za mnom,tu je bila cijelo ovo vrijeme, i prije nego što sam doznala istinu,ljubio me isto ovako kao što to sada radi. Kada raskopča košulju do kraja i pritisne usne od moj trbuh,u glavi mi se zavrti.

Ne mogu više razmišljati ispravno,no znam,da ovo što sada radim sa njim je ispravna stvar. Koliko dugo sam čekala kontakt između nas dvoje,koliko sam čekala da se ovaj tvrdoglavi muškarac,urazumi. Moj tvrdoglavi muškarac je ispario, i sada je slab u mojem naručju,ne prestaje podrhtavati dok ja prelazim prstima po njegovim ramenima i trbuhu. Još mi je nestvarno,i mislim da je ovo sve  samo san.Nadam se da nije,jer pod mojim prstima on je živ, i mogu osjetiti kako mu krv vri ispod kože.Kako je topao i kako su mu usne svakim trenutkom sve užarenije,točno kao i moje. Znam točno njegove namjere, i njih također imam i ja.

Otkopčava mi hlače i ja ga gledam točno u oči,dok  ih skida sa mene.  Moje  balerinke spusti na pod i provuče prste između hlača i moje kože da ih može lagano skinuti sa mene. Ja u međuvremenu skidam košulju i on me uhvati preko leđa i ja se pronađem na njemu. Liam sjedne na krevet i ja se objesim rukama oko njegovog vrata. Tek ga iz ove blizine mogu pogledati duboko u oči.U te crvene,uplakane oči „Nemoj više plakati,dobro?"

Isti trenutak usne mu reagiraju i pronađu put do moje slabe točke. Zna dobro koja je,zna dobro da je to mjesto ispod uha i da više ne mogu progovoriti ni riječi dok mi sisa usnama i zubima to mjesto od kojeg se raspadam pored njega „Nikada te neću ostaviti" kažem mu „I uvijek ću ih ljubiti,ako je ljubljenje tvojih ožiljaka dokaz da si voljen i sa njima,uvijek ću ih ljubiti"