VRSTE-Zed

2. VJENČANJE

Teatralno je puhnula, pogledavši u stranu.

„Sada kad smo se svi zajedno našalili, molim te budi ljubazan i pusti me u crkvu. Kao što sam rekla, kasnim. Imala sam na putu niz nesretnih okolnosti.

„Vjerujem", zakašljao se kroz smijeh. „Ali sada baš nije trenutak."

„Oprosti?"

„Oprostit ću ti srećo sve, ali nije trenutak", nastavio se smijati.

„Ti...arogantni...", iznenada ga je gurnula, proguravši se pored njega. Pobjegao mu je smijeh. Naglo je otvorila vrata crkve. Sve glave su se okrenule prema njoj, gledajući ju mrko. Tišina je bila odvratna. Panično je pogledala u Zeda. Njegov izraz lica je govorio: „Rekao sam ti!" Zastala je na ulazu, kao ukopana.

„Grgh....", svećenik je pročistio grlo. „Ponovit ću, ako tko ima prigovor protiv ovoga vjenčanja, neka sada kaže ili šuti zauvijek!"

I dalje su svi gledali u Evu.

„Eva?" čula je Sabrinin milozvučan glas.

„Budi cool." Ispravila se i jače stisnula torbicu u ruci. „Moraš samo izgledati samouvjereno."

„Ja, ne!" izgovorila je hrabro. „Nema šanse. Samo dajte naprijed. Igram za vaš tim!" kimnula je glavom i decentno počela hodati prema prvom slobodnom mjestu, kao da se ništa nije dogodilo. „Kada bi ove pete samo malo manje zvonile!" Krajičkom oka je pogledala u Marcusa čiji se brk nasmiješio. Sjela u stolici, podignute brade. „Ne, nije bed, nikakav. Diši. Unutra-van, unutra van....", smirivala je otkucaje svoga srca. Iza svojih leđa, čula je škripanje ulaznih vrata koja su se lagano zatvorila, stišavši tako vanjske zvukove za sobom.

Ceremonija je nastavila. Marcus je držao Sabrinu za ruku, gledajući ju u oči. Polako je izgovarao zavjete. Način na koji ju je gledao i kako je izgovara riječi, nije moglo nikoga ostaviti ravnodušnim. Ljubav koju su osjećali jedno prema drugome, mogla se gotovo dodirnuti.

„Tako je romantično. Prekrasni su zajedno", razmišljala je u sebi.

Nešto ju je peklo iza leđa, kao da ju lagano bocka. Suptilno, da ju nitko ne primijeti, okrenula je glavu. Zed je stajao na izlazu iz crkve, u vojničkom stavu, rukama prekriženih ispred sebe. Na sebi je nosio svoje „Top Gun" crne naočale, tako da mu nije mogla vidjeti oči. „Stvarno si zgodan. Visok, jake ruke i široka ramena, a lice, gotovo manekensko. Mogao bi slobodno raditi kao muški model." Na trenutak je zaboravila da gleda u njega. Bila je gotovo opčinjena njegovom pojavom, a zatim joj se zavodnički nasmiješio i to ju je vratio u stvarnost. Naglo je okrenula glavu prema oltaru „Alkohol! Treba mi alkohol!"

Zabava je bila u punom tijeku. Nije bilo puno ljudi, ali je atmosfera bila odlična. Bili su u Green Gardenu. Na stejdžu je svirao lokalni „cover band". Izgledalo je kao da je u tijeku privatan party, a ne vjenčanje. Uz zidove su bili postavljeni stolovi s keteringom, dok je središnji prostor ostavljen prazan, za plesanje. Na šanku su se točili potoci alkohola, dok su barmeni izvodili svoje čarolije.

Eva je sjedila sama za šankom i odmarala noge od plesanja. Pila je drugi koktel. Bila je lagano pripita, ali ne i pijana. Osjećala se dobro i opušteno. Večer je bila odlična i bila je toliko sretna. Činilo se, konačno, kao da se svemir okreće u njenu korist, a ne kontra. Amanda joj je ponudila posao! Bila je već u pozamašnom stadiju trudnoće i trebala je nekoga da pomogne Oliveru dok se ne vrati s porodiljnog. On je bio mag, ili kako ga je Amanda voljela zvati, vještac. Bio je jako drag i iznimno vješt u stvaranju iluzija. Radio je za Amandu, u njezinoj tvrtki za organizaciju evenata. Nije moglo biti bolje. Radit će posao koji neće puno utjecati na njeno studiranje, klizno radno vrijeme, s tim da je plaća odlična. Nije bilo ni čudo, obzirom na Amandin imetak. Lagano je cuclala iz svoje slamke, pogledavajući oko sebe. Odjednom, osjetila je nekakav elektricitet u zraku, kao da ju netko promatra, a nešto bocka. „Jako čudan osjećaj!" Cijelim tijelom su je prošli žmarci. Pogledala je u čašu ispred sebe. „Možda je vrijeme da stanem." Lagano je gurnula čašu od sebe, uspravivši se u stolici. Pogledala je sa svoje lijeve i desne strane pa se okrenula u stolici, naslonivši se laktovima za šank. „Možda se Oliver zafrkava?"

Pogledala je prema stolu za kojim su sjedili Amanda, Anna i Sabrina. Bile su prijateljice i družice najjačeg trojca u Dolini Vukova. Eva je sa sjetom gledala u njih. Htjela je biti „cool" koliko i one. Pametne, zgodne, uspješne i atraktivne. Svaka od tih žena, imala je svoj poseban šarm. Amanda je bila vrckava i koketna plavuša, odličnog smisla za humor, Anna je bila onaj genijalan čudak u grupi, a Sabrina je bila doktor. To je već bilo dovoljno. Racionalna, staložena, pametna. „Kada odrastem, želim biti poput njih!" rekla je sebi u bradu.

Odjednom je barmen zapalio šank, bacajući čaše u zrak. Zapaljeni štroh, lagano je klizio prema njoj. Bila je toliko zadubljena u svojim mislima da nije ni primijetila. Krajičkom oka je vidjela sjenu. Snažne ruke su je naglo podigle u zrak. Našla se u jakom stisku. Dodir snažnog muškog tijela, razbudio je sva njena osjetila. Nozdrve su joj podivljale. Njegov miris je bio opojan i primamljiv. Svježe istuširan, osvježavajući. Ponovno je osjetila onaj elektricitet od ranije. U trenutku je bila zbunjena, a zatim je pogledala u njegove oči. Bile su tamne i plave. Njegov je pogled bio toliko prodoran, da je ostala gotovo bez daha. Nikada ranije nije vidjela takve oči, nikada ranije nije osjetila tako nešto. „Zed?"

Naglo ju je spustio na pod, kao da se opekao. „Gledaj malo oko sebe! Skoro si se zapalila!" izgovorio je hladno.

Pogledala je u šank, a zatim ponovno u njega. „Ne razumijem o čemu pričaš!"

„Onaj idiot za šankom je skoro sve zapalio, uključujući i tebe!" izgovorio je ljutito.

„Ponovno je pogledala u barmena koji je mučno spustio pogled, brišući šank."

„Ne deri se na čovjeka. On samo radi svoj posao", izgovorila je mirno.

Pogledala je malo bolje u njega. Presvukao se. Nosio je bijelu strukiranu košulju, lagano otkopčanu, onako ležerno s podvrnutim rukavima te tamne traperice. Nije primijetila tetovaže. „Čudno!" Izgledao je sexy do bola. Onaj tip muškarca ili bolje rečeno mužjaka, na kojeg su majke upozoravale kćeri. Bio je mješavina bajkera i gangstera, ali ne nekog tko je dio neke bande. Više kao solo igrač. „Mračan, opasan, sexy...."

„Što?" zagrmio je.

„Što?" zablinkala je dvaput.

„Zar si idiot?" pogledao ju je skupljenih očiju.

Njegove riječi su je ubole poput igle. Uzdrmale! Obuzeo ju je nevjerojatan nalet hrabrosti. Nitko nije imao pravo tako razgovarati s njom.

„Znaš što? Danas si mi već i previše pomogao. Ubuduće, kloni me se!" Napravila je par koraka, a zatim je stala. Vratila se po torbicu koju je ostavila na šanku.

Zed se glasno nasmijao. „Jednoga dana ćeš zaboraviti i svoju glavu."

Lijeno je uzela torbicu, a zatim mu se počela približavati. Njegov osmjeh je naglo odumro. Zastao je, ne mičući niti jedan mišić. Približavala mu se polako, gotovo oprezno, sve bliže i bliže dok mu se gotovo nije unijela u lici. Te njene čokoladne oči. Mogao se utopiti u njima. Bila je toliko blizu, da ju je mogao gotovo okusiti. Bio je dovoljan samo jedan mali potez. Osjetio je njen topli dah. Na trenutak je pogledao u njene zamamne usne. Izgledale su mekane i tople. „Toliko blizu." Jednu ruku je nježno stavila na njegova prsa, gledajući ga senzualno. Disanje mu se naglo ubrzalo. Jedan dio usnice joj se podigao u smiješak.

„Oh, razumijem zašto se toliko brineš za moju glavu. Želiš me!"

Pogledao ju je zbunjeno.

„Pa Zed, otkrit ću ti nešto. Ja tebe ne!"

Okrenula se i zakoračila prema izlazu.