VRSTE-Zed

11. PROŠLOST

„Torbica mi je ostala na šanku."

„S ključevima od auta?"

„Sa svime!"

Ella je teško izdahnula i pogledala u Evu. „Nisi to dobro odradila."

„Bila sam zauzeta da te što prije izvedem iz lokala. Nisam razmišljala o detaljima."

„Kada kažeš detalj, pritom misliš na vođu „Sinova anarhije" koji je naslonjen na tvom autu, u koji ne možemo ući, jer su ti ključevi s vozačkom i svime ostali u torbici na šanku?"

„Otprilike."

„Sjebane smo!" izdahnula je Ella.

„Koja od vas dvije troši mog sina?" proderao se bajker. Njegov je glas bio toliko oštar da su se djevojke u trenutku stisnule jedna uz drugu. Ella je hrabro istupila ispred sestre.

„Ah, o tome je dakle riječ", nasmijala se šarmantno. Rekla sam Jasonu da je ono bilo samo na jednu noć. Zar je zatražio pomoć od tatice? Dečko jednostavno ne može prihvatiti činjenicu da mi se ne sviđa kada skine kacigu. S nama je završilo, prije nego li je započelo!"

Zavladalo je zatišje. Bajker je stajao nepomično stisnutih zubi. Gledao je čas u jednu pa u drugu. „Nemojte se igrati sa mnom. Nisam raspoložen za zajebanciju", iskoračio je prema njima. Iza njegovih leđa, polako su se počeli približavati i ostali članovi bande, zatvarajući krug oko njih. Djevojke su se nervozno pogledale.

„Ella...", Eva ju je ulovila za ruku i napravila korak unatrag. „Mislim da se ne radi o Jasonu."

„Pa o kome? Ne sjećam se nijednog drugog, a ti si gotovo Djevica Marija?"

Eva je samo nervozno zatreptala očima.

„Slušaj stari, mislim da imaš pik na krive ženske. Ta koja je slomila srce tvom nježnom sinu, nije ovdje prisutna!"

„Koja od vas dvije je Zedova družica?" proderao se bajker.

Eva je naglo usisala zrak, a zatim pogledala u svoju sestru. Prije nego li je uspjela reagirati, Ella ju je zaštitnički gurnula iza sebe. „Ja se ševim sa Zedom! Uzmite mene, ali moju sestru ostavite na miru!" izjavila je slavodobitno.

„Ne bih rekao!" čuo se prodoran, muški glas iza njihovih leđa.

Zed se približavao sporim, ali odlučnim korakom. Svi mišići na njegovom tijelu su bili napeti, a njegov pogled smrknut. Ubilački je gledao u bajkera. Izgledao je poput sile u grču, spremne za napad, izgledao je poput „starog" Zeda. Pratili su ga Alex i Leon, također smrknutih lica.

„Trebao sam te ubiti kada si bio štene?" proderao se bajker.

„Nisi uspio, pa si došao u moj grad, prijetiti mojoj družici i njenoj sestri?"

„Jer si pobjegao. Nitko ne napušta Scorpionse!"

Družica? Eva se okrenula prema njemu. Brzinski ju je pogledao, a zatim vratio fokus na svoga oca. Oblio ju je znoj. Osjetila je strah, ali ne za sebe već za njega, ali i nešto drugo. Snažna, poznata toplina, ovila se oko njena srca, onaj osjećaj bliskosti i sigurnosti, koji je uvijek bio prisutan kada je bio blizu nje. Je li Marina bila u pravu? Znala je za suđene parove, ali velike ljubavi su se događale nekim drugima ili u njenim romantičnim knjigama, ne i njoj. Ova je godina bila izuzetno plodna i neobična po tom pitanju u Dolini vukova. Osobno je poznavala parove koji su bili združeni. Bili su njeni bliski poznanici. Bio je to rijedak i poseban dar, sudbonosna veza koja je spajala dvije srodne duše, dvije jedinke koje su bile rođene jedno za drugo, suđene jedna drugoj. Ponovno je pogledala u Zeda. Stao je ispred njih, štiteći ih svojim tijelom. Djelovao je arogantno i samouvjereno, poput nekakvog mitskog ratnika i bio je izuzetno ljut. Njegova je poza možda izgledala nonšalantno, ali je Eva dobro znala da se ispod te vanjštine kuha lavina emocija. Prepoznala je to u njegovim očima.