VRSTE-Zed

TRINAESTI RATNIK

Njegov osmjeh je bio trenutni. Glasno se nasmijao, stisnuvši ju jače te je potrčao s njom u naručju.

„Polako, pasti ćemo!"

„Nećeš dok te ja držim!"

„Mislila sam oboje!"

Još se jače nasmijao. Djelovao je sretno.

„Vidiš u mraku?"

„Naravno, svi vukovi vide u mraku, mi smo predatori!"

Nogom je grubo otvorio vrata kolibe, zakoračio unutra i posjeo je na stolicu. Čuo se tupi zvuk zatvaranja vrata. Njezino se disanje ubrzalo, znala je što slijedi. Pogledala je u smjeru prozora kroz koji je dopiralo samo blag tračak mjesečeve svjetlosti. Jedva je vidjela njegove obrise. Bili su sami u mraku.

Srce joj je lupalo od iščekivanja. Imala je osjećaj da će joj iskočiti iz grudi. Nije ga mogla vidjeti, ali ga je mogla osjetiti. Približavao joj se polako poput grabežljivca, dok nije stao i kleknuo ispred nje. Osjetila je toplinu njegova tijela. Znala je da je gol i da izgleda veličanstveno. Kad bih ga bar mogla bolje vidjeti. Obožavala je njegovo prekrasno tijelo, njegovo lice. K vragu, previše je lijep! Gotovo ju je pekla njegova prisutnost, njegova blizina. Mirisao je po šumi, točnije po borovini i po nečem divljem. Stajao je mirno, ne dodirujući ju. Ubijalo ju je iščekivanje. Bila je sva napeta.

„Zed?" pozvala ga je tiho.

„Ne mogu dozvoliti da se udaš za McLeoda!" progovorio je ozbiljnim tonom glasa.Mi smo smrtni neprijatelji!"

„Oprosti?" upitala ga je zbunjeno.

„Znam da se tvoj otac neće složiti s time i da ću na sebe navući McLeodov gnjev, ali moj klan je snažan. Zaštitit ću te. Dozvoli mi da te večeras učinim svojom!"

„Hahahahaha...", pobjegao joj je smijeh. Citirao je njenu najdražu romansu - Gorštak „Ti si lud!" izgovorila je kroz smijeh.

„Da, lud za tobom", šapnuo joj je senzualno.

„Ne mogu vjerovati da si pročitao moju knjigu."

„Nije baš štivo koje volim, ali ima par poučnih dijelova."

„Da, kojih?"

Rukom joj je nježno stavio uvojak kose iza uha. Nehotice je prstima dotaknuo njen vrat. Sva se naježila. Jače je otvorila oči, pokušavši razabrati njegove obrise. Sva osjetila su joj bila na oprezu.

„Nisi me se bojala kada sam režao na tebe, a sada me se bojiš?"

Njegov ton glasa, bio je poput melema za njene uši.

„To nije strah", izgovorila je kroz šapat.

„Što onda osjećaš? Hoćeš li mi reći?"

Glasno je progutala slinu.

Prstima je nježno dotaknuo područje ispod njenog uha, spuštajući ih po njenom vratu, sve do ključnih kostiju, a zatim je jedan prst stavio između njenih grudi.

„Zed?"

„Što osjećaš ljubavi?"

Njegovi prsti su lijeno prelazili preko njene majice, dražeći joj bradavice, dok je jednom rukom nije ulovio za dojku i lagano stisnuo. Pobjegao joj je uzdah.

„Hm, nisi mi odgovorila."

„Znaš što osjećam!" odgovorila je gotovo nervozno.

Približio joj se skroz blizu i sporo rukama rastvorio koljena, smjestivši se između. Nježno joj je objema rukama prelazio od koljena do stražnjice, dok je usta prislonio na njeno uho.