VRSTE-Zed

8. VMAX

Vukla ga je prema izlazu. Čim su izašli, stala je, gledajući oko sebe i razmišljajući. Još ga je uvijek držala za ruku. „Sranje!" rekla je povišenim tonom glasa.

Zed se glasno nasmijao, ali je brzo stao. „Ne moraš izgledati tako zabrinuto. Počistio bih pod njime."

Naglo se okrenula prema njemu. „Oh, ne brinem se za tebe. Brinula sam se za njega."

Nezadovoljno je frknuo nosom. „Alex je velik dečko..."

„Oboje ste očito još djeca, ponašate se kao djeca i razmišljate k....", zaustavila se.

„Uvijek razmišljam kurcem kada sam pored tebe", pogledao ju je senzualno.

„Ah, prestani, samo prestani!" povisila je ton glasa. „Nadam se da imaš prijevoz jer sam došla limuzinom?"

„Naravno", povukao ju je za ruku udaljavajući ih od restorana. Zastali su ispred prekrasnog, crnog motora.

„Yamaha VMAX? Prekrasan je Zed!"

Bio je vidno iznenađen. „Razumiješ se u motore?"

„Ne dovoljno, ali uvijek sam htjela imati jednog, doduše ne tako velikog. Moji roditelji su mi dali striktnu zabranu. Tata je rekao da će me se odreći ako sjednem za motor - sama", okrenula se prema njemu sa smiješkom na licu.

„Slažem se s tvojim ocem!"

„Slažem se i ja", teško je uzdahnula. „Vjerojatno bih se ubila."

„Najvjerojatnije", nasmijao joj se.

„Ej...ne moraš se odmah složiti sa svime što kažem."

„Neću ti lagati, nikada!" izgovorio je to ozbiljnim tonom glasa.

Zastala je. Pogledala je u njegove plave oči. Mislio je ono što je rekao.

„Evo! Stavi ovo na glavu!" pružio joj je kacigu.

„A ti?"

„Ja imam svoju."

„Imaš dvije kacige?"

„Naravno, došao sam spreman. Došao sam po tebe."

„Molim?"

„Izvoli!" dodao joj je svoj sako. „Obuci ga! Na motoru je hladno."

Kimnula je glavom. Obukla je njegov širok sako. Na njoj je izgledao poput kaputa. Ulovila je kragnu, dublje se zakopavši i duboko udahnula. Mirisao je po njemu, mirisao je tako dobro.

„Skoči!" sjeo je na motor, potapšavši rukom mjesto iza sebe

„Tu stavi noge i ulovi se za mene!"

Sramežljivo ga je ulovila oko struka, a onda je on nježno uzeo njene ruke i čvršće ih zamotao oko sebe."

„Dobro se drži!"

Kimnula je glavom. Upalio je motor. Taj zvuk, sva se naježila. Lagano su krenuli. Vožnja nije bila toliko ugodna dok su se vozili putem kroz šumu, ali ubrzo su izašli na glavnu cestu. Stao je i stavio nogu na tlo.

„Spremna?" Vidjela mu je samo oči i one su se smijale.

„Spremna!" odgovorila je uzbuđeno.

Dao je gas i krenuo. Vjetar koji joj je udarao u lice, rasplamsao je vatru emocija koja je gorjela u njoj. Svaki njegov udarac, bio je poput fronte koja je dodatno rasplamsala vrućinu koja je tinjala oko njenog srca. Bila je toliko uzbuđena da je vrisnula od sreće. Čula ga je kako se smije pod kacigom, ubrzao je još više. Jače ga je stisnula rukama i nogama, priljubivši se uz njegova leđa. Jurili su kroz noć. Nje joj bilo hladno, grijalo ju je njegovo tijelo. Nikada ranije nije osjetila takvu slobodu. Bilo je divlje i bila je sretna. Uz ovom trenutku, postojali su samo on i ona. Sve ostalo je palo u zaborav.