VRSTE-Zed

10. DVOSTRUKA NEVOLJA

Zed je silovito lupao u vreću. Gol do pasa, bio je okupan u znoju. Njegovi udarci su bili snažni i brzi, a svakim trzajem, ocrtavali su se snažni mišići koji su definirali njegovo skulpturalno tijelo. Djelovao je ljutito.

„Nije ti kriva vreća. Ako se trebaš ispuhati, idemo u ring!" čuo se prodoran Leonov glas.

Leon je bio mrcina od mužjaka. Izgledao je poput Vikinga, s dugom plavom kosom i bradom u tamnijoj nijansi.

Zed je stao i okrenuo se prema Leonu. „Ne bih te volio ozlijediti, prijatelju", nasmiješio mu se zločesto.

„Neće ti se posrećiti drugi put."

Zed je znao da je Leon izuzetno snažan. Bio je lav, a lavovi su bili veoma moćni, u oba svoja tjelesna oblika. Nije ga mogao dobiti na snagu, a Leon je bio i brz. Morao se koristiti prljavim trikovima, kao na turniru Spartana, trikovima, koje je naučio na ulici.

„Hajde, potrebno ti je, a meni je potreban dobar suparnik."

Zed je potvrdno kimnuo glavom. Ušli su u ring i počeli lagano sparirati.

„I?" upitao je Leon, napavši prvi, udarcem šakom.

Zed nije odgovorio. Bio je zauzet izbjegavajući Leonove brze napade, a iskreno, nije mu niti bilo do razgovora. Želio je samo izbaciti bijes iz sebe, to čudovište koje je konstantno čučalo u njemu i grizlo, dovodilo do ludila. Uvijek je bilo prisutno i nije ga se mogao otarasiti. To je bio teret kojeg je nosio cijelog života, a spavalo je, samo kada je Eva bila pored njega.

„O kojoj je ženi riječ?" Leon je nastavio s napadima.

„Zašto misliš da je u pitanju žena?"

„Ah, prestani! Pustio si kosu i imaš frizuru!" silovito ga je udario nogom u rebra. „Naravno da se radi o ženi. Da nije možda ona smotana mala?"

„Ne zovi ju tako!" zagrmio je Zed i na trenutak spustio gard što ga je koštalo udarca u glavu.

„Ha, ha, ha...", nasmijao se Leon. „Znači ipak je Eva u pitanju! Uvijek sam govorio da je ta mala preslatka i da ima jebenu guzu. Nešto u njoj..."

„Aaaaa... Začepi!" Zed je eksplozivno napao. Bio je bijesan. Ona je bila njegova i nitko nije smio govoriti tako o njoj. Vidio je crveno. Udarao je natprirodnom silinom, šakama i nogama. Leon je zauzeo obrambeni stav, pokušavajući mu se oduprijeti. Namjerno ga je provocirao. Znao je što mu je potrebno. Zed nije usporio. Skakao je izrazito visoko, napadajući Leona sa svih strana, najjače što je mogao. U jednom trenutku je stao.

„Bori se, kvragu!" proderao se, teško dišući.

„Jesi li se umorio?" Leon je oprezno spuštao gard.

„Ne!" zagrmio je Zed.

„Toliko gadno?" osmjehnuo mu se Leon.

Zedu se lagano vraćao razum, te pogledao u stranu. Počeo se smijati glasno, poput luđaka. „Da, prijatelju, toliko gadno. Hvala ti, ovo mi je bilo potrebno."

„Želiš li razgovarati o tome."

„Ne!" Osmjehnuo mu se Zed. Vrijeme je da odem do nje, i, Leon..."

„Da?"

„Drag si mi poput brata, ali ne spominji više njeno dupe."

„Onda ću oči", vratio mu je osmijehom.

Sjeo je na motor, stavio kacigu na glavu i krenuo. Nije se mogao ljutiti na Leona jer je Eva bila prekrasna. Želio ju je jače nego inače. U glavi mu je bila samo ona. Nije ju vidio 24 sata i već je mislio da ludi. Želio joj je dati prostora, da joj se emocije stalože, jer ono što je htio s njom, bilo je zauvijek. Nije ju mogao izgubiti, sada kada ju je pronašao. Nedostajala mu je. Iznenađivala ga je na najbolji mogući način, nasmijavala. Činila ga sretnim! Nije se mogao sjetiti kada je zadnji put bio istinski sretan. Njena prisutnost ga je istovremeno smirivala i uzbuđivala, činila da zaboravi na svoju prošlost. Zbog nje je htio biti bolji, uglađeniji, stabilniji. Želio je biti mužjak na kojeg će biti ponosna, kome će pripadati i koji će ju štititi. Želio je biti više kao.... Alex! Svi njegovi instinkti su divljali. Osjećaj posesivnosti koji je osjećao prema njoj, bio je gotovo neizdrživ. Ona je moja, moja! Razdirao ga je glas u njemu. Stisnuo je zube i dao jače gas. Trebao ju je. Jurio je kroz noć kao da je gonjen vragom. Morao je što prije stići k njoj, učiniti je njegovom. Znao je da je sebičan, znao je da ju ne zaslužuje. Nije bio dobar mužjak. Previše se toga dogodilo u njegovom životu, previše je toga prošao. Demoni koji su živjeli u njemu, nikad nisu mirovali, osim kada je Eva bila blizu. Ona je bila njegova družica, njegova srodna duša. Ona mu je bila sve! Nadao se samo da i ona osjeća isto.