Ostatak dana smo proveli u njegovom stanu pričajući o bezbroj tema odjednom. Otkako mi je priznao da želi biti sa mnom nisam znala što bih trebala reći i jedino što je dobio od mene bio je osmijeh sakriven od njegova pogleda. Toliko sam se trudila oko našeg odnosa, pokušala sam ga približiti sebi i otkriti što on zapravo osjeća i kad je sve konačno izašlo na vidjelo ja sam zašutila i posramila se. Nakon svega, ja sam baš to napravila.. No to nije promijenilo njegovo ponašanje. Ostao je sretan i zadirkivao me cijelo vrijeme oko svake moguće sitnice koju sam izgovorila ili je uradila. Bilo mi je stvarno ugodno s njim, ta 4 sata provedena u njegovom stanu bila su nešto najljepše što mi se dogodilo danas. Bar mi je pomoglo da zaboravim na Marka i njegovu pojavu, Cassie Ann, majku sa svim njenim misterioznim tajnama i na sve ostale koji su mi stvarali opterećenje. Louis me smirio nakratko. Posvađali smo se par puta, ali opet nakon nekog vremena netko je morao progovoriti i tad bismo se kao pomirili. Kad se posvađa, počne izgovarati takve psovke da ne mogu vjerovati kako je to ona ista osoba koju poznajem. Jer kad je miran i normalnog raspoloženja, dobar je i stvarno se trudi da ne izgovori nešto što bi me povrijedilo. Dva mjeseca nakon što sam ga upoznala u onakvom svijetlu gdje se činio opasan i stvarno strašan, sad je potpuna suprotnost tom karakteru. Prije se za njega govorilo da je ubojica, lopov, da siluje djevojke i da je nešto najstrašnije što je Stratford mogao doživjeti. Upravo me zbog toga bilo strah stupiti s njim u bilo kakav kontakt jer nisam htjela imati posla s njim. A onda sam ga upoznala i činio se okej, bar na te dvije minute koliko smo pričali. A onda smo se svakom prilikom svađali kad god bismo se vidjeli.. I ne mogu vjerovati da smo nakon svega, svih pustih svađa i užasnih uvreda došli do ovoga gdje mi on govori kako želi biti sa mnom i kako me ne želi povrijediti. I onda se zapitam.. Je li to ona ista osoba sa početka ili samo vrlo dobro skriva svoje pravo lice?
"Već je 6." Pogledala sam na sat koji je visio odmah poviše njegove male pokvarene televizije dok je on sjedio pokraj mene "Trebala bih ići. Majka će me ubiti. Jutros je stvarno bila čudna."
"Ne razumijem zašto je tako stroga. Najbolje je biti ovako slobodan. Možeš raditi što god te volja i nitko ti ne smije reći ni riječi." Louis je iznio svoju posebnu definiciju slobode i znam da bi i meni godila takva sloboda gdje nitko nije odgovoran za mene, ali to je previše lijepo da bi bilo istinito.
"Okej sad kad odem, ti slobodno hajde u provod, a ja moram učiti jer su mi ostala još točno dva tjedna do završetka. Dosta toga sam propustila upravo zbog tebe." Uperila sam prstom u njega i nasmijala se iako mi nimalo nije bilo smiješno jer mi je odličan prosjek na kraju školske godine zapravo jako bitan.
"Ja bih već odavno poludio sa tom školom. Ali drago mi ja da je to bilo baš zbog mene." Ustao se sa kauča i okrenuo mi leđa da mi sa vješalice skine i doda jaknu i ruksak. Ustala sam se kako bih ih uzela i konačno otišla odavde.
"Zašto?" Spustila sam obrvu dok sam oblačila jaknu i čekala odgovor no smiješak koji se lagano stvarao na njegovim obrazima sve mi je rekao.
"Zato što znam da si mislila na mene, da si se brinula o meni, i da sam ti ja stalno bio u glavi. Ja i nitko drugi. Dobar je to osjećaj, znaš?"
"Ajme kako si umišljen." Zamahnula sam glavom dok sam na mobitelu provjeravala poruke od majke. Ima ih samo 7, to je čak i premalo za nju. "Okej, idem ja. Bilo mi je.. ovaj.. lijepo s tobom danas." Stavila sam ruke u džepove dok sam stajala ispred vrata i govorila mu kako sam se provela u zadnja 4 sata.
"Sa mnom je uvijek lijepo." Rekao je to tako samouvjereno da sam točno znala na što misli. Samo neke prljave misli mu plutaju po glavi i ne izlaze. "Hoćeš da te ja odvedem doma?" Ponudio se, a ja sam odmahnula glavom.
"Da me majka vidi kako s tobom dolazim doma na motoru, ne znam koga bi prije ubila. Ona zapravo misli da se ti i ja više ne družimo, a otkako si joj onako hladno dao otkaz jer kao ideš u London za boljim poslom kao tjelohranitelj, zamrzila te samo tako.." Točno se sjećam kad mi je nekidan rekla kako ga više nikad ne želi vidjeti. Ta žena ga ne podnosi.
YOU ARE READING
Broken
FanfictionImala je život o kakvom su ostali samo mogli sanjati. Njeni roditelji su posjedovali ogromnu kuću punu poslušnih sluga, imali su novca na bacanje i nikad joj ništa nije nedostajalo. Voljela je čitati knjige, imala je samo jednu najbolju prijateljicu...