Broken

Chapter 54.

Spremila sam mobitel u džep samo kako ne bih ostala u tom šugavom iščekivanju njegove poruke. Victor je parkirao na parking ispred dvorišta i kad smo izašli iz automobila, mogla sam vidjeli da ljudi dolaze. Kako je vrijeme prolazilo, ljudi su dolazili sve više i nisam bila sigurna hoće li svi stati u kuću. Zauzeli su gotovo cijeli parking i svi su još bili pod dojmom predivnih riječi svećenika kojeg ni ne posjećujem baš često.

„Vjerojatno si umorna.." Louis mi kaže kad mi se prišulja iza leđa, a da ga nisam ni opazila. Dok se okrećem prema njemu, stavljam na rame ručku svoje male crne torbice.

„Malo.." Gledam ga i shvaćam kako sad i nismo toliko različiti i neusporedivi bar što se visine tiče. Još samo jedan par štikli bi mi pomogao da dosegnem njegovu razinu. I tako mi je drago što je bar danas skinuo onaj piercing s obrve. I dalje je pun tetovaža, naravno da nije bilo moguće prekriti ih. Ali bar se sredio i nema pojma koliko mi je drago i koliko ga samo još više cijenim zbog toga. Podigne desni dlan i uhvati me pod ruku. U takvom položaju, počnemo hodati prema ulazu kuće.

„Možda bi trebala odspavati.. Sat, dva, ne previše.." Predloži mi i onda nastavi „Ja ću se pobrinuti za sve."

„Rado bih, ali znaš i sam da ne mogu." Kažem mu i vidim kako i sam shvaća. Ljudi su se došli oprostiti od dragih osoba.. od mojih roditelja. I bilo bi stvarno nepristojno kad se bar ne bih pokušala družiti s njima s obzirom da su nakon sprovoda došli odmah u moj dom. Ušli smo unutra i sa samog ulaza, mogao se osjetiti prekrasan miris raznovrsne hrane i tek tada sam osjetila koliko sam zapravo gladna i koliko dugo nisam pojela nešto kuhano.

„Zašto je ovdje toliko jebenih ljudi?" Louis mahne rukom dok pokazuje prema njima, a ja ga neprimjetno udarim laktom po ruci upozorivši ga na njegovo ponašanje.. „Oprosti, ja.. Samo me nerviraju, to je sve!" Opravda se i odmakne pogled s mene.

Ciara zajedno sa nekom nepoznatom djevojkom izlazi iz kuhinje i kad je vidim, sjetim se koliko je morala raditi. Ona je ipak poznavala majku i oca, a naposljetku je morala ostati u kuhinji te nije bila na njihovom sprovodu. Usmjeri istu onu djevojku prema stolu sa pićem, a zatim nam se sasvim slobodna počne približavati.

„Večera će uskoro biti poslužena!" Kaže mi sa sitnim osmijehom, a zatim se opet uozbilji.

„Znači glavno jelo neće kasniti?" Louis je pita sumnjičavo, a ona mu odvrati zbunjenim pogledom. Oh kvragu Louis!

„Zašto bi kasnilo? Sve je već odavno pripremljeno!" Ciara mu kaže samouvjereno i po njegovom izrazu lica vidim kako je i on sam zbunjen. Pogleda me na sekundu i opet počne razgovarati s njom.

„Rose mi je rekla da imate nekih problema.." Govori joj i shvaća kako je Ciara zapravo sva začuđena. Kako i ne bi bila kad nema pojma o čemu on priča? A ja nisam imala hrabrosti reći mu kako mi je poruke slao James, a ne jadna Ciara.

„Nismo imali nikakvih problema?" Izgovara sa upitnim pogledom, pa prebacuje pogled čas na mene, pa opet na njega. Ništa joj nije jasno, a ja samo čekam kad će Louis saznati istinu o Jamesu i njegovom javljanju..

„Oh, onda je vjerojatno došlo do nekakve zabune.." Louis nesigurno zaključi, a Ciara kimne glavom.

„Da, i ja se slažem." Nadodam sva sretna što nije nastavio ispitivati u nesporazumu između njega i Ciare. Još nekoliko minuta pričamo s njom u potpunosti zaboravivši na scenu koja se dogodila maloprije, a zatim nas napusti i ode u kuhinju.

„Idem u sobu presvući se. Vraćam se za sekundu!" Kažem mu, a on mi doslovno ne želi pustiti ruku. Cijelo vrijeme me gleda vrlo nepoželjnim pogledom i nekako mi je neugodno. Ipak bez previše drame, izvučem svoju ruku iz njegove i oslobodim se..