Broken

Chapter 64.

/Dva dana poslije.../

/Louis' P.O.V./

„Večer mu je bila zaista naporna. Mislim kako Edward baš i nije za vrtić. Njemu više treba dadilja." Kažem tiho Sophiji, gotovo šapatom dok stavljam malog Edwarda u krevetić. Čim smo otišli iz vrtića, zaspao je, no prije toga je popio bočicu mlijeka. Pokrijem ga dekicom i ugasim svijetlo da ga jarka svjetlost ne probudi i kako ga ne bi razdražila jer se poslije rasplače i bude pospan. Sophia sjedi na rubu kreveta i odvezuje vezice, te naposljetku skine svoje sive štikle. U ovom mraku ni nema preveliku želju da ih spremi, pa ih samo baci na stranu.

„Preumorna sam. I ona tvoja sestra je takva davežica.. Zar je morala ići s nama u vrtić? Pa Edwarda može vidjeti i kad smo doma." Žali sa na moju obitelj dok skida haljinu sa sebe koju naposljetku stavi na stolicu pokraj ormara. Baci se u krevet i pokrije se debelim plahtama. „Daj, dođi.. Zašto si i dalje na nogama?" Okrene se prema meni, a zatim namjesti jastuk ispod svoje glave.

„Ne spava mi se. Možda ću u 'Smilea' popiti pivo."

„Pivo? Zar opet?.." Baci svoju glavu na krevet i pogleda u strop, a zatim puhne. „Louis, svaku večer ideš u taj jebeni bar. Hoćeš li ikada zaspati sa mnom?" Opet podigne glavu, pogleda me i osloni se na lakat.

„Sophia, samo nemoj glasno pričati. Taman je zaspao." Pogledam u Edwarda i vidim ga kako i dalje spava, sa rukama iznad glave i raširenim nogama. Tako inače bebe spavaju, ali on je najljepša beba koju sam ikad vidio. I taj blaženi osjećaj zadovoljsta prekine Sophia sa svojom drekom. Hoće li ta žena ikad zašutjeti?!

„Kako da se ne derem kada me ljutiš?" Govori umjereno i tiho, ali je ljuta kao ris. Cijeli dan sam s njom i sa Edwardom. Samo hoću pola sata samo za sebe..

„Boli me kurac ljutiš li se ili ne! Idem na jedno jedino pivo.. Vratit ću se za sat vremena. Znaš da me uvijek možeš nazvati ako ti bude što trebalo." Raširim ruke i tako mi malo nedostaje da se i sam počnem derati, ali znam kako bi na taj način sam sebi stvorio dodatni teret.

„Louis, jedino što trebam si ti. Da jednu jebenu večer legneš sa mnom u krevet i da zaspeš sa mnom. Ne želim svaku noć ležati sama u krevetu zabrinuta hoćeš li se uopće vratiti živ.."

„Zašto se ne bih vratio živ?"

„Ovo je New York. Koliko god to lijep grad bio, pun je kriminala. Pa čak i najobičniji odlazak u obližnju kafanu može završiti tragično." Kaže sa prevelikom dozom brige dok stvara otužni izraz lica. Čovjek bi s ovim i pomislio da mari za druge, ali predobro je znam. Možda brine, ali samo zato da ne ostane sama s djetetom. Odavno je ona mene prestala voljeti, ali eto.. Treba muškarca koji će se skrbiti za nju i bebu.

„Ne brini.." Dođem do vrata, ni ne poljubivši je u čelo kao što to inače činim svaki put kad se uznimiri, a ona se očito pomiri s tim da ću je napustiti i ove noći. „Bit ću u blizini, na običnom pivu. Vratit ću se.. Zovi me ako bude što bilo.."

„Aham, naravno.." Kaže te mi okrene glavu i pokuša zaspati. Ljuta je što je svake večeri ostavljam samu, ali nema pojma da jedva preživim svaki dan koji moram provoditi s njom. Nekako ni ne znamo normalno funkcionirati. Prije, dok smo još bili skupa, dolazio bih tek navečer u svoj stan, pojebali bismo se i zaspali. A po danu me ni nije bilo, ili bih došao umoran i pospan od prethodne noći. Bili smo skupa godinu, no nikad nismo dovoljno komunicirali. Nismo provodili vrijeme skupa, niti smo išli na one sjebane večeri. I veza na takav način je mogla opstati. Dijete nas je počelo povezivati, a sa samim tim shvaćam koliko je ona zapravo dobra, ali također je užasna osoba.

Izađem iz stana i zaključam ga. Sa rukama duboko zakopanim u isparane džepove sa velikim rupama, silazim niz stepenice i napuštam zgradu. Vani pada kišica koja bi se svakog trenutka mogla pretvoriti u veliki pljusak, pa prije nego što prijeđem cestu provjerim jesu li mi svi prozori od auta zatvoreni. Svi su već otvorili svoje kišobrane i polako idu ulicom, dok ja kao neki pokisnuli kreten, trčeći prelazim pješački i ulazim u bar. Unutra i nema previše ljudi. Većinom su to stalni gosti, koji dolaze svaku večer kako bi se opili i ovdje dočekali jutro.