Love at first sight (Ended)

Chapter 35- The End <3

Znam da mi je trebalo stoljece da objavim nastavak, ali nisam stigla. Hvala vam svima na 44 000 reada. Dok sam pocela pisati ovu pricu mislila sam da necu ni 100 reada imati,a sad ih imam skoro 45 tisuca. Stvarno vam hvala na tome i nadam se da vam se svidjela moja prica. Ja sam zadovoljna napisanim iako uvijek moze bolje. Trudim se pisati cim bolje i zanimljivije,nadam se da sam to i uspjela. Ovo ce biti zadnji nastavak price. Pocet cu vjerojatno jednu skroz novu pricu,a i imam vec The one I hate i nju cu nastavljati sad kroz praznike.

Uzivajtee <3 I hvala jos jednom <3 <3

---------------------------------

Cim sam dobro sakrila vjencanicu otrcala sam u kuhinju da i ja malo pomognem oko organizacije. Moja mama je ozbiljno shvatila svoj posao. Vec mi je donijela brosure za pozivnice i katalog za ukrase i cvijece.

-Dodi, sjedni ovdje. Imamo puno posla.-rekla je ozbiljno i stavila na stol hrpu knjiga i letaka.

-Evo,evo.-smijala sam se.-Hvala ti na pomoci.-poljubila sam ju u obraz.

-A kome cu pomoci ako ne svojoj jedinoj kceri?-pitala me sa smijeskom na licu.

-Ajde da vidimo sta tu ima.-uzela sam prvu knjigu sa hrpe i pocela listati stranice.

Mislila sam da ce biti lako odluciti se,ali nije mi uspjevalo. Na kraju nase potrage imala sam 5 najboljih dizajna za ukrase i cvijece i 3 vrste pozivnica . Morala sam zvati Neya upomoc.

-Duso dodi ovdje,ja se ne mogu odluciti.-zvala sam ga.

Dosao je i sjeo pored mene.

-Koje pozivnice?-stavila sam pred njega tri dizajna.

-Ove prve.-pokazao je na bijele pozivnice s crvenim detaljima.

-I meni se te svidaju. Dobro,uzimamo te onda.-rekla sam zadovoljno i stavila ih sa strane.-A ukrasi i cvijece? Sad kad smo odabrali ove crvene pozivnice onda imamo na izbor ova dva dizajna.-pokazala sam mu slike.

-Ovaj drugi je odlican.-pokazivao je na sliku.

-Hmm..da. Onda cemo taj. Meni su obadva prekrasna,pa ti biras ovaj put.-rekla sam zadovoljno.

-Okej,trebas jos nesto? Ja bi trebao ici van da pomognem tvojem tati.-smijeskao se nestrpljivo.

-Ajde idi.- rekla sam mu.

Ustao je i poljubio me u obraz.

-Tata nesto gradi? -pitala sam mamu gledajuci kroz prozor sto rade Ney i tata u dvoristu. Cijelo dvoriste je bilo ispunjeno kutijama i alatom.

-Grade djecje igraliste.-rekla je mama sa smjeskom na licu.

-Molim? -pocela sam se smijati.-Zar nije malo prerano?-smijala sam se i dalje.

-Znas svojeg oca, jako je nestrpljiv.-potapsala me po ramenu i otisla u kuhinju.

Izgledali su tako sretno. Drago mi je da se slazu.

Vrijeme priprema za vjencanje je proteklo zacudujuce brzo. Nisam ni shvatila da je dosao taj dan.

Probudila sam se vrlo rano. Oko 5 jer nisam mogla spavati od uzbudenja.

-Ney? Jesi budan?- budila sam ga jer sam bila stvarno uzbudena.

-Jesam. Ne mogu spavati.-okrenuo se prema meni i nasmijao.

-Ni jaa. Previse sam uzbudena. Ja jos uvijek ne mogu vjerovati da se ovo stvarno dogada. Udajem se za tebee.-rekla sam tiho da ne prpbudim roditelje.

-Znam. Meni je ovo sve kao san. Nikad ne bi ocekivao da ce mi se nesto ovakvo dogoditi. Imao sam srece taj dan kad si se zaletjela u mene Da nije bilo tog sladoleda mi se ne bi nikad upoznali.-smijali smo se tome.

Stvarno sam imala srece.

*priprema *

Vec su bila gotovo 4 sata kad sam bila spremna. Lucy mi je pomogla oko haljine,a Neymar mi je naravno doveo frizerku i vizazisticu iako sam inzistirala na tome da sve zelim sama napraviti.

Kad sam provjerila svaku sitnicu krenula sam van i svoje sobe. Mama je vec plakala.

-Mama molim te nemoj plakati .-smijala sam se iako su i meni suze navirale na oci.

-Pa kako necu. Jedina kcer mi odlazi.-plakala je i dalje.

-Ma posjecivat cu ja tebe svaki dan.-zagrlila sam ju.-Hajde da ne zakasnimo,Neymar je vec zabrinut sigurno.-sjetila sam se njega i njegove nestrpljivosti.

-Hvala ti na svemu Lucy.-zagrlila sam ju cvrsto i poljubila ju u obraz.

-Eto vidis da sam ti ja dobro govorila. Snovi se ipak ostvaruju.-rekla mi je i nasmijesila se.

-Da. Stvarno se ostvaruju.-uzvratila sam osmijeh i otisla polako stepenicama do limuzine koja me cekala ispred.

Nisam bila svijesna nicega sto se zbivalo oko mene. Sve se dogodilo tako brzo. Nisam ni sanjala o tome da cu jednog dana uopce upoznati Neymara,a sad me on ceka ispred oltara.

Nasmijesila sam se na tu pomisao.

*u crkvi*

-Proglasavam vas muzem i zenom!-rekao je velecasni.

Svi su poceli pljeskati,a mama je naravno plakala. Ovaj put sam joj se i ja pridruzila. Nisam mogla vise suzdrzati suze.

-Moja zena ne smije plakati.-rekao mi je Neymar i obrisao suzu ispod oka.

-Necu vise ,obecajem..dobro mozda samo danas.-rekla sam i zagrlila ga najcvrsce sto sam mogla.

Ova godina iza mene je bila najvaznija u mojem zivotu. Razmisljam o tome sto bi bilo da ga nisam upoznala? Da nisam otisla u Brazil. Moj zivot bi bio potpuno drugaciji. Sigurna sam da bi jos sad sjedila u svojoj sobi i sanjarila o tome kako cu jednog dana upoznati Neymara.