Nastavak je kratak je nemam vremena pisati,,potrudit će se da idući budu duži :** Uživajte
------------------------------------------------
Ostatak dana provela sam s Neymarom u bolnici. Navečer sam navratila u hotel kako bi se otuširala i presvukla. Vratila sam se k njemu i zaspala na fotelji. Probudio me liječnik.
- Dobro jutro gospođice!- budio me liječnik.
- Jutro!-rekla sam pospano.
Pogledala sam prema Neymarovom krevetu. Nije ga bilo.
- Gdje je Neymar?-pitala sam ga,
- Na pretragama je prije odlaska kući. Sad će se vratiti.-
- Znači ide kući?- veselo sam upitala.
- Da, ali morate dobro paziti na njega. Rekao je da mu se pomalo vraća vid,ali vidi samo malo sjene. Proći je još nekoliko dana, možda tjedan da opet progleda.-
Naš razgovor prekinuo je Ney kojeg je vodila medicinska sestra.
- Meg, jesi li to ti?- pokušao me rukama pronaći.
- Da ja sam. –primila sam ga za ruku.
- Mogu li ići kući?-zanimalo ga je.
Pogledala sam liječnika u nadi da može ići.
- Naravno samo si uzmite stvari,ali bez naprezanja. Odmarajte se čim više i ne naprežite oči.-
Gledala sam tužno u Neymara. Nisam ga mogla gledati takvog. Gledao je po prostoriji kao da gleda u prazno. Nije me vidio.
- Sjedni da uzmem tvoje stvari i idemo.- rekla sam i odvela ga do kreveta da sjedne.
- Idemo mi. Doviđenja.- liječnik i sestra su otišli.
Krenula sam do ormarića pokraj kreveta da uzmem stvari.
- Što je rekao liječnik, kad ću opet vidjeti?-upitao je gledajući ravno ispred sebe. Ne mogu ga takvog gledati. Odmah mi krenu suze. Udahnula sam duboko da se smirim.
- Rekao je da ćeš za najviše tjedan dana opet gledati.-osmjehnula sam se premda me nije vidio. Evo uzela sam sve stvari ,idemo?-upitala sam ga.
- Idemo.-pružio mi je ruku kako bi ustao iz kreveta.
Odvela sam ga do lifta i spustili smo se u prizemlje. Izvela sam ga iz bolnice i sjeli smo u taksi.
- Kamo idemo?-upitala sam ga.
- U moju kuću.-osmjehnuo se.
Rekao je vozaču adresu i krenuli smo do njegove kuće. Otključala sam vrata i povela ga do njegove sobe da legne na krevet.
- Evo ti legni, a ja ću pripremiti ručak.-pokrila sam ga s dekom.
- Požuri,gladan sam.-osmjehnuo se. Poljubila sam ga i spustila se u kuhinju. Počela sam pripremati ručak. Završila sam ručak ranije pa sam odlučila ispeći palačinke
Pripremala sam tijesto za palačinke kad me odjednom netko zagrlio.
- Zašto si sam silazio. Mogao bi pasti.- govorila sam zabrinuto.
- Nisam mogao odoljeti mirisu. –osmjehnuo se i poljubio me u vrat. Cijelo vrijeme je bio sa mnom sve dok nisam ispekla palačinke do kraja.
Sjeli smo za stol kako bi jeli ručak. Tada je netko pozvonio na vrata. Krenula sam otvoriti.
- Dobar dan.-pozdravila me Neymarova mama.-Donijela sam Neymaru ručak.-
- Dobar dan.-nisam ni stigla do kraja reći već je bila u kuhinji.
- Vidim da si napravila ručak.- smješkala se.
- Naravno. Pa ne bi ja njega ostavila gladnim.-
- Ney, kako oči?-sjela je pokraj njega.
- Dobro. Uskoro ću opet vidjeti. Polako se vraća vid, ali vidim samo sjene.- govorio je Ney ne prekidajući jelo.
- Idem ja onda. Čuvaj mi ga.-pogledala je u mene ozbiljno.
- Hoću.-zatvorila sam vrata za njom i sjela za stol da završim s ručkom.
- Koliko je sati?-pitao je Ney.-Idemo u hotel po stvari. Ostat ćemo ovdje neko vrijeme.-
- Tri sata su. Završi s ručkom pa ćemo ići po stvari. Ja idem nazvati mamu da joj javim novosti.
Otišla sam u sobu i nazvala mamu.
- Bok mama!-
- Napokon si nazvala. Već sam mislila da si nas zaboravila.-šalila se mama.
- Oprosti, ali nisam imala vremena.-
- Znam pročitala sam u novinama. Strašno što ljudi rade. Pozdravi Neymara.-
- Hoću, ti pozdravi sve kod kuće I da, ne znam kad ću se vratiti. Ne želim ostaviti Neymara.-
- Sve je u redu, samo ti ostani,ali nazovi tu i tamo. Ajde moram ići bok.
- Bok!- stavila sam mobitel u džep i vratila se k Neyu,ali njega nije bilo. Tada sam začula zvuk razbijanja stakla( nezz kako to drugačije opisati XD). Odjurila sam u kupaonicu. Razbila se čaša koja je bila na ormariću.
- Jesi li dobro.- provjeravala sam da se nije porezao.
- Pala mi je čaša.-
- Rekla sam ti da ne odlaziš nigdje sam. –tada sam primijetila posjekotinu na ruci.-Porezao si se.-uzela sam flaster iz prve pomoći i zalijepila na ranu.
- Auu to boli.- glumio je da plače Ney.
- Ponašaš se kao dijete.-smijala sam se njegovom ponašanju. –Ajde idemo po stvari u hotel.-
- Idemo.- primila sam ga za ruku i krenuli smo van iz kuće gdje nas je čekao taksi.
YOU ARE READING
Love at first sight (Ended)
Fanfiction- Oprosti nisam te vidio.- - Ma nije ništa. Ja sam kriva što nisam gledala kud idem. - Evo kupit ću ti drugi sladoled. -rekao je i pogledao me u oči. - Neymar?? - - Ššššš! Molim te budi tiha. Dođi idemo u slastičarnicu.- šaptao je da ga nit...
