Love at first sight (Ended)

Chapter 23

Oprostite što ste toliko čekali.ali nisam imala dovoljno inspiracije da napišem cijeli nastavak ,a i nisam imala baš vremena. Hvala vam na čekanju. Novi nastavak ide sutra da vam se iskupim :** <33 Uživajte :*

------------------------------------

Došli smo u hotel i krenuli do naše sobe. Morali smo uzeti stvari na brzinu jer su već dečki odavno otišli. Gotovi su s utakmicama za neko vrijeme pa su otišli svojim kućama.

-          Jesi uzela sve moje stvari? – zanimalo je Neymara dok je sjedio na krevetu.

-          Jesam. Ajde idemo.- krenuli smo u taksi i dovezli se do njegove kuće.

Prvo smo išli do njegove,a sada i moje sobe da raspremim stvari.

-          Sjedni tu na krevet da raspremim kofere.- nasmiješila sam se. Primijetila sam da me gleda u oči-  Jel ti to mene vidiš?- osmjehnula sam se veselo nadajući se da mu se vid vraća.

-          Sve jasnije te vidim. Još mi je mutno,ali vidim.-veselo se smijao sretan što mu se vid vraća. – Daj da ti pomognem.- ustao je da otvori svoj kofer.

-          Ne! Nemoj ustajati da se ne ozlijediš. Opet!-rugala sam mu se.

-          Ha ha. Baš smiješno. Stavi onda kofer na krevet da složim odjeću jer si ju samo nabacala u kofer.- smješkao se.

-          Evo ti.-stavila sam kofer na krevet i krenula raspremati svoje stvari u ormar.

Trebalo nam je 20 min da složimo sve stvari, a onda sam išla pripremiti večeru.

       Neymar je bio sa mnom u kuhinji,promatrao je kako kuham. Odnosno pokušavao je jer ne vidi još sasvim dobro.

-          Znaš mogao bi se naviknuti na ovo.-smješkao se dok je promatrao mene kako kuham.

-          Na što to?- glumila sam da ne znam o čemu govori. Došao je do mene i zagrlio me.

-          Pa to da kuhaš i da živimo zajedno.-

-          A ne znam baš.-

Odjednom se uozbiljio i pogledao me u oči.

-          Ne želiš živjeti sa mnom?- upitao me.

-          Pa nije da ne želim nego…treba me netko nagovoriti.-smješkala sam se mudro.

-          Tu nema nikog takvog.-okrenuo me prema sebi i stavio ruke oko moga struka.

-          Sigurno?- upitala sam ga.

-          Sigurno.- kratko je odgovorio i poljubio me.

Odjednom mi je zazvonio mobitel.

-          Čekaj! To me sigurno mama zove.

Uzela sam mobitel u ruku i javila se. Mama je zvučala vrlo uzrujano.

-          Megan? Dogodilo se nešto strašno.- kad sam čula njezine riječi protrnula sam od straha.

-          Mama? Što se dogodilo? Reci mi!- tiho sam šaputala očekujući najgore. Da se nije što dogodilo tati? Ili baki,djedu?

-          Lucy…ona ..je stradala u prometnoj nesreći – plakala je mama preko telefona jer se moja obitelj s Lucy-inom jako dobro slaže. Naše mame su bile najbolje prijateljice. Išle su skupa u osnovnu. Zato se ja i Lucy tako dobro slažemo.

-          Molim?!-zaderala sam se osjećajući suze kako naviru u mojim očima.

Neymar P.O.V

   Uzela je mobitel u ruke da se javi.

-          Mama što se dogodilo? Reci mi!-zvučala je vrlo uzrujano. Primio sam ju za ruku jer nisam znao što se događa.

-          Molim!?-zaderala se glasno. Znao sam da je nešto loše. Kroz maglu sam vidio suze u njezinim očima. Nisam znao što da napravim. Izgledala je toliko tužno da me srce zaboljelo.

Megan P.O.V

-          Dođi što prije jer ne znaju da li će preživjeti. Sad je na operaciji. Čuvaj se i molim te dođi što prije!-ponovila je mama i prekinula poziv.

Suze su se spustile mojim obrazima. Pala sam na pod kao u nesvijest. Neymar me primio i kleknuo pored mene.

-          Meg? Što se događa?-zabrinuto je pitao.

-          Lucy…ona je..stradala u prometnoj nesreći!-plakala sam kao nikada.-Moram se vratiti. Ali ne mogu te ostaviti.- gledala sam u njega.

-          Ne brini za mene. Kreni čim prije. Sad je 8 sati. Imaš zrakoplov u 10 sati.-

-          Stvarno mogu otići?-stavila sam ruku ne njegovo lice.

-          Naravno.-poljubio me i krenula sam pakirati stvari za povratak.

      Odvezli smo se taksijem do aerodroma. Ney je kupio kartu i krenuli smo prema ulazu u avion.

-          Ney, hoćeš li me posjetiti?-pitala sam zabrinuto.

-          Naravno,ali ne znam kad jer mi uskoro počinju opet utakmice. Ali ne brini naći ću ja vremena.-poljubio me i čvrsto zagrlio.

-          Volim te.- bile su jedine riječi koje sam mogla izustiti.

-          I ja tebe.-osmjehnuo se i još jednom me zagrlio.

Ušla sam u avion i sjela na svoje mjesto. Bila sam toliko tužna. Najviše zbog Lucy, ali i zbog toga što sam morala napustiti Neymara. Naviknula sam se na život s njime. Ne znam kako ću bez njega.