Love at first sight (Ended)

Chapter 11

Hvala svima koji čitaju moju priču. Čitajte priču moje prijeteljice Pixie20..zove se Imaginary friend :*

 

    Požurili smo do hotela na ručak , a onda se uputili izvan grada. Vozili smo se kroz neku šumu i stigli do velike kuće s ogromnim vrtom i parkom.

Čim smo izašli iz auta počela sam se diviti toj ljepoti.

-          Wooow! Prekrasno je! - gledala sam oko sebe širom otvorenih očiju.

-          Malo sam uredio, prije nije bilo tako veliko i moderno.Prvo idemo razgledati kuću.Na nju sam najviše ponosan, a da vidiš pogled iz moje sobe.-

Bez riječi sam gledala oko sebe i divila se ljepoti. Ušli smo u tu ogromnu kuću. Izgledala je vrlo skupo. Najmoderniji namještaj, puno staklenih lustera i zrcala. Ispred nas su bile velike stepenice koje su se pri vrhu razdvajale na dvije strane. Na sredini je bio veliki stakleni luster.

-          Ovo si ti uređivao?-pitala sam gledajući u njega.

-          Da, odnosno nisam ja uređivao ,ja sam samo naređivao i plaćao.-nasmijao se Ney.- Idemo gore do moje sobe- pozvao me k sebi.

   Potrčali smo stepenicama i našli se ispred bijelih vrata na kojima je pisalo Neymar.

-          Tko je radio ovaj natpis?-pitala sam prstima prelazeći po njemu.

-          Moj otac i ja kad sam imao 5 godina.-   vidjela sam mu tugu u očima. Bio je nekako zamišljen.

-          Sve u redu?- stavila sam ruku na njegovo lice i okrenula ga prema meni.-Oprosti nisam trebati ništa pitati.-

-          Ma nema veze, nego ..ja sam posvađan s svojim ocem već dvije godine,a roditelji su mi se rastali kad sam imao 13 godina.-govorio je tužno gledajući u mene.-Ali nećemo sad razgovarati o tome. Idemo u sobu-lice mu se najednom razvedrilo.

Otvorio je vrata i pokazao neka ja prva uđem. Soba je bila ogromna. Imala je veliki krevet nasuprot kojeg je bile velika polica s igračkama.

Zajurila sam u sobu i legla na krevet.

-          Blago tebi.- ležala sam gledajući u strop na kojem su bile zalijepljene zvijezde. Stotine zvijezda. Ney je legao do mene.

-          Zašto imaš zvijezde na stropu?-pokazivala sam rukom.

-          Obožavam prirodu. Gledajući zvijezde sam mislio da sam u prirodi. Kao da ležim ispod vedrog neba. Pod zvijezdama. Zvijezdama bih davao imena.-

-          Svakoj? Pa ima ih na stotine.-

-          Odabrao bih nekoliko njih i dao im imena. Naprimjer ova.-pokazao je na zvijezdu iznad nas. –Nju sam nazvao ljubav jer ona najviše sjaji i najveća je, a za mene je ljubav najvažnija u životu.- približila sam mu se i legla na njegovo rame.

-          Nastavi…- to je bilo jedino što sam rekla.

-          Ova koja najmanje svijetli,nju sam nazvao nada.Ove zvijezde činile su me sretnim.-njegove riječi su natjerale suze na moje oči. Gledala sam ga dok je to govorio. Izgledao je tako sretno prisjećajući se djetinjstva. Kao da je ponovo proživljavao te trenutke.

Odjednom je stao i pogledao me u oči.

-          Mislim da mi ove zvijezde više neće trebati.-

-          Zašto?-upitala sam pomalo začuđeno.

-          Imam tebe, ti si mi dovoljna da budem sretan.- izgovorio je sa smiješkom i polako me poljubio.

Tog trena mi je suza potekla licem.

-          Ja još uvijek ne vjerujem da je ovo stvarno.-govorila sam kroz suze. – Nikad nisam ni sanjala da ću biti ovako sretna. I još k tome s tobom. –zagrlila sam ga čvrsto.

Ležali smo tako neko vrijeme u tišini.

-          Dođi moram ti još nešto pokazati- ustao je s kreveta i povukao me za sobom.

Otvorio je vrata koja su vodila na terasu. Ispred sebe sam ugledala veliki bazen čija se voda prelijevala prekolitice koja  je  završavala uz more. Tek tada sam shvatila da je

kuća na obali mora. Točnije na rubu litice ispod koje je bilo more. Terasa je bila velika kao i soba. Imala je staklenu ogradu pokraj koje se nalazila mreža koja je bila zavezana na dva staklena stupa sa svake strane terase.

Usta su mi cijelo vrijeme otvorena od čuđenja.

-          Pazi da ti ne padnu zubi.-našalio se Ney.

-          Ney pa ovo je nevjerojatno. Ja ne bih napustila ovu kuću.-

-          Znam da ne bi .-  dotrčao je iza mene i zagrlio me. Ja sam stajala uz ogradu. Bilo je oko 9 sati. Sunce je počelo zalaziti.

-          Prekrasno je.-ponovila sam gledajući u prekrasan zalazak sunca.

-          Hvala ti na svemu.-rekao je Ney i poljubio me u vrat.-

Nasmijala sam se i nastavila gledati u more.

-          Prespavat ćemo ovdje na mreži, a ujutro idemo na kupanje.-pokazivao je prema bazenu.- Nadam se da si ponijela kupaći?-smijao se Ney.

-          Nisam.-

Na moje riječi se samo nasmiješio i legli smo u onu mrežu zagrljeni. Bila sam toliko sretna da su mi suze opet krenule na oči.

-          Volim te.-tiho sam šaptala da ne probudim Neymara, ali nije spavao.

-          I ja tebe.-odgovorio je tiho i poljubio me u čelo.

Sutra novi nastavak :***