Love at first sight (Ended)

Chapter 7

Pokucali smo na vrata njihove sobe. Otvorio nam je Oscar.

-         Stigli ste.-rekao je sa smiješkom gledajući u Ellu.

-         Doveli smo vam društvo, a sad idemo.-

-         Ajoj zaboravila sam da moraš doći do 11. Oscar hoćeš li je ti molim te odvesti kući u 11? Ali nemoj da te ujna i ujak vide jer misle da će doći sa mnom.-

-         Bez brige. Ja ću je vratiti kući. –odgovorio je i zatvorio vrata.

-         Idemo napokon? –pitao je nestrpljivo Neymar.

-         Idemo.- odahnula sam. – A kamo mi točno idemo?-pitala sam ga znatiželjno.

-         Vidjet ćeš.- rekao je s ogromnim smiješkom na licu.

  Sjeli smo u autu i uputili se prema nekom parku. Ugledala sam lunapark.

-         Neymar? Nejdemo valjda u ovaj lunapark?-

-         Naravno da……da –

-         Ti stvarno hoćeš da poginem. Prvo me odvedeš na neku plažu iako se na smrt bojim mraka, a sad lunapark. Kojeg se usput uužaasno bojim.-

-         Ali ja sam s tobom, a to nije isto.- rekao je i poveo me za ruku do ulaza. Tamo nas je dočekao neki čovjek i pozdravio nas.

-         Gdje su svi ljudi?-zanimalo me.

-         Nema nikoga. Unajmio sam lunapark samo za nas da nam fanovi ne smetaju. Inače bi cijelu večer dijelio autograme i slikao se s njima.-

-         Samo da znaš ubit ću te zbog ovog! –rekla sam u isto vrijeme ozbiljna, ali i sretna što sam s njim.

    Prvo smo se uputili u šetnju da malo razgledamo i odlučimo kojim redom ćemo se voziti. Kupili smo kokice i šećernu vatu i sjeli na neku klupu.

-         Stvarno mi je drago da si pristala ići sa mnom.-

-         Zašto ne bi pristala. Iako se poznamo tek…- Napravila sam malu pauzu da se prisjetim koliko..-3 dana s tobom se osjećam kao da se poznamo godinama.- govorila sam gledajući u njegove oči.

Izgledao je vrlo sretno. Cijelo vrijeme se smješkao.

-         Što se ti cijelo vrijeme smiješ? Nešto ti je smiješno?- upitala sam ga.

-         Nije mi ništa smiješno, nego sam sretan što sam tu s tobom. Ti si prva djevojka koju sam doveo ovdje. Ovaj lunapark mi je najdraži. Tu sam znao dolaziti s tatom i mamom kao mali. Boraveći ovdje zaboravljao bi na sve probleme. Jednostavno bi nestali. –

   Slušala sam njegove riječi koje su me pomalo rastužile. Pojavila se suza u mom oku.

-         Hej! Nisam te doveo ovdje da plačem već da se zabavljaš.- obrisao mi je suzu na licu

-         Oprosti, ali me ganulo to što si rekao. Zar sam toliko posebna da si mene prvu doveo ovdje.-

-         Naravno.-rekao je i povukao me ra ruku- Idemo čeka nas puno vožnji.-

      Imala sam prestrašen pogled na licu kad smo krenuli na prvi veliki „vlak smrti“, ali ubrzo sam se opustila. Neymar je sve to učinio zabavnim umjesto strašnim.

Vozili smo se sve do ponoći, a onda smo krenuli prema hotelu.

-         Hvala ti za ovu večer. Nikad se nisam tako dobro provela.-

-         Nema na čemu. Možemo to još koji put ponoviti, ali molim te bez toliko vrištanja.-rekao je rugajući se. Na te riječi sam mu samo isplazila jezik.

-         Ella! Nadam se da ju je Oscar doveo kući na vrijeme. Moram ju nazvati.- uzela sam mobitel i nazvala ju.

-         Halo! –čula sam pospani glas.

-         Jesi li došla na vrijeme kući?-

-         Jesam bez brige. Moram ti puno toga ispričati.-

-         Jedva čekam čuti sve, ali sutra jer ću prespavati u hotelu. Laku noć!-

-         Laku noć!-pozdravila me i prekinula poziv.

-         Stigla je na vrijeme? –upitao je Ney.

-         Da. –rekla sam s olakšanjem.

Ubrzo smo se dovezli do hotela. Išli smo liftom kako bi stigli što prije do sobe jer večer u lunaparku stvarno  izmori čovjeka.

Ney je pritisnuo onu tipku na kojoj piše peti kat, ali je lift odjednom stao.

      -     Ney? Što se to upravo dogodilo?-

-         Mislim da smo zapeli u liftu.- pogledao me sa smiješkom.

Bilo mi je dosadno pa sam napisala još jedan dio..kratak je pa ću i njega danas objaviti :) novi nastavak sutra XD <3