Love at first sight (Ended)

Chapter 30

Znam da je nastavak jaaaaako kratak ,ali jednostavno ne stignem napisati. Jedva da sam i ovo napisala. Bit  će još nastavaka, nadam se onaj idući vikend....HVala vam na čitanju :**** <33

---------------------------

Obukla sam nebesko plavu boju haljine i štikle iste boje. Kosu sam isplela u „riblju kost“ (nisam znala kako to opisati XD) i stavila šminku.

Napokon sam se spremila i krenula van iz sobe.Zaključala sam vrata za sobom i spustila se stepenicama do recepcije da predam ključ. Čovjek na recepciji se cijelo vrijeme smješkao. Pomalo je izgledao čudno. Izgledao je kao jedan od onih voditelja na tv-u koji se nikad ne prestaju smijati.

Uzvratila sam mu smješkom i krenula prema izlazu. Vrata su se otvorila i krenula sam stepenicama.

Ugledala sam crveni tepih koji je vodio do bijele limuzine ,ispred koje je stajao čovjek u odijelu. Otvorio je vrata i pozvao me da sjednem u limuzinu.

Odmah sam znala o čemu je riječ. Stvarno me misli zaprositi.

Sporim koracima sam ušla u limuzinu i sjela.

Nisam znala ni kamo idem ni što me tamo čeka. Promatrala sam unutrašnjost tog neobičnog vozila. Još se nikad nisam vozila u limuzini. Da se to dogodilo u mojem normalnom životu,prije Neymara sad bi skakala kao luđak čudeći se izgledu limuzine,ali uz Neya sam se naviknula na takav luksuz.

Vozila sam se oko 20 minuta. Koliko sam shvatila išli smo prema nekoj plaži. Limuzina se naglo zaustavila i vozač mi je rekao da smo stigli.

-          Izvolite!-osmjehnuo se vozač i otvorio mi vrata.

-          Hvala vam !-uzvratila sam mu smješkom.

Limuzina je otišla. Ostala sam sama na mračnoj plaži. Oko mene ni trunke svijetla.

-          I što sad?-gledala sam zbunjeno pokušavajući razabrati ima l ikoga u mraku.

Tada sam začula glas.

-          Večer!- pozdravio me neki čovjek približavajući mi se.

Prepala sam se jer ga nisam baš vidjela.

-          Tko ste vi?-upitala sam ga udaljavajući se korak po korak od njega.

-          Moje ime nije bitno. Pođi sa mnom-pružio mi je ruku.

-          Ne hvala. Ne poznajem vas.-odmaknula sam se još jedan korak od njega.

-          Vjeruj mi. Poslala me tebi jako važna osoba.- rekao je pružajući mi još uvijek ruku.

Iako sam bila nesigurna,pružila sam mu ruku jer je bilo očito da ga je Ney poslao.

Hodali smo po plaži. Još uvijek je bilo mračno.

Tada sam ispred sebe ugledala malena svijetla po podu. Čim smo im se približili shvatila sam da su to male svijeće koje su poredane jedna do druge i tvore put kroz plažu.

Taj čovjek me doveo do laticama označenog mjesta i nestao.

-          Halo!? Ima li koga?- pitala sam pažljivo slušajući ne bi li čula neki zvuk.

     Odjednom su se upalila velika svjetla uperena u mene.

Zbog tog bljeska sam naglo zatvorila oči. Nisam ništa vidjela.

Tada su na površini mora ugledala neka svjetla iz daljine koja su plutala prema obali.

Nešto najljepše što sam ikad vidjela,ali naravno to nije bilo sve.

Začula sam korake i šaput ljudi oko sebe. Upalila su se svjetla,a oko mene je bilo na desetke ljudi.

Veselo su se smiješkali. Jedna djevojka ,koja je otprilike imala godina kao i ja ,približila mi se i stavila mi krunu na glavu.

Udaljila se od mene  i svi su kleknuli prema meni.

-          Pogledaj u nebo!-začula sam glas.

Okrenula sam se i ugledala avion na kojem je pisalo: Megan, hoćeš li se udati za mene?

Suze su krenule mojim licem.

Netko me primio za ruku. Okrenula sam se i ugledala Neymara.

Zagrlila sam ga kao neka luđakinja i počela plakati. Naravno od sreće.

-          Naravno da hoću!-derala sam se .

Svi su počeli pljeskati, a Ney se zaderao:

-          Tooooooo!- i zavrtio me u zraku.

 Ljudi  su počeli plesati oko nas.

-          Volim te najviše na cijelom svijetu.-rekao je tiho Ney i poljubio me.

……