Love at first sight (Ended)

Chapter 20

Nadam se da vam se sviđa i oprostite što nisam dva dana ništa objavila. Odsad ću svaki drugi dan objavljivati, a kad ću imati vremena svaki dan :**

-----------------------------------

Odlučili smo proslaviti utakmicu u nekom klubu. Oscar je išao s Ellom, a dečki sami. Ja sam naravno išla s Neymarom. Spremili smo se na brzinu jer je već bila ponoć.

Do kluba smo išli pješice jer nam je blizu i da se ne dogodi kakva nesreća ako se napiju. Odnosno kad se napiju jer ipak slave. Na putu do kluba smo radili gluposti kao i uvijek. Skočila sam Neymaru na leđa, a Ella na Oscarova leđa. Utrkivali smo se do kluba. Naravno da smo ja i Neymar pobijedili.

-          Evo nas. –pokazivao je Ney prema klubu. Iznad vratiju je pisalo Flamingo ,ispisano velikim svjetlećim slovima. Čuvar na ulazu nas je odmah pustio jer je Neymarov prijatelj,a i cijela reprezentacija često ovdje dolazi. Nismo trebali čekati u redu što mi se svidjelo jer je red bio stvarno dug.

Čim smo ušli u klub zaslijepilo me jako svjetlo. Trebalo mi je vremena da se naviknem. Glazba je bila toliko glasna da nisam sama sebe čula XD. Pošli smo do velikog stola i naručili piće.

-          Sviđa ti se ?-upitao me Ney.

-          Da, samo je malo preglasno!-derala sam mu se na uho.

-          Ma već ćeš se naviknuti. Ponekad puste spore pjesme za odmor kako kažu!-glasno je govorio da ga čujem. –Što ćeš popiti?-pitao me.

-          Ono što i ti!-odgovorila sam.

-          Ok!-nasmiješio se i pozvao konobara. Popili smo prvo piće i krenuli na plesni podij. Svi do jednog. Plesali smo možda sat vremena. Pogledala sam na sat. Bilo je već 2 sata.

-          Možemo se malo odmoriti?-pitala sam Neymara najglasnije što sam mogla jer je buka bila sve veća.

-          Može. Idemo malo na zrak. Tu gore ima balkon.-pokazivao je vrata.

Kimnula sam u znak potvrde.

-          Mi idemo malo na zrak!-govorio je dečkima i Elli.

-          Brzo se vratite!-Ella mi je „prijetila“-

-          Hoćemo i bez gluposti.-upozorila sam Ellu.

-          Ne brinite ja ju čuvam.-nasmiješio se Oscar i zagrlio ju.

Pošli smo po stepenicama prema vratima. Izašli smo na veliki, prostrani balkon. Čim sam zatvorila vrata ona buka je nestala. Čula se samo glazba.

-          Napokon.-odahnula sam. –Ne čujem ništa.-smijala sam se.

-          Proći će.-nasmiješio se Ney.

Pošli smo do ograde. Vidio se veliki dio grada.

-          Tako sam sretan što smo pobijedili.-zadovoljno se smješkao Ney i gledao u nebo.

-          I meni je drago.-približila sam mu se i naslonila na njegovo rame. Odjednom mi je postalo hladno. U klubu je bilo vruće, a vani je puhao lagani povjetarac.

-          Hladno ti je? Evo ti moja jakna.-zaogrnuo me jaknom i zagrlio. –Bolje?-

-          Puno bolje.-smješkala sam se.

Odjednom sam začula pjesmu Just the way you are. ( Pustite si pjesmu, sa strane vam je :*)     Pojavio se smiješak na mom licu.

-          To mi je najdraža pjesma.-gledala sam Neya.

-          Jesi li za ples?-pružio mi je ruku i naklonio se.

-          Naravno.-nasmiješila sam se i primila ga za ruku. –I plesati znaš? Ovo je stvarno iznenađenje.-smješkala sam se.

-          Nije da se hvalim, ali ples mi  poslije nogometa najbolje ide.- osmjehnuo se veselo.

-          Baš si skroman. –našalila sam se.

-          Prekrasna si.-gledao me u oči i smješkao se.

-          Hvala ti.-poljubila sam ga i nastavili smo plesati do kraja pjesme. 

-          Četiri sata su. Idemo u hotel?-pitala sam ga.

-          Ako ti tako hoćeš. Idemo samo javiti ostalima. Oni nek dođu kad žele.

Vratili smo se u klub i obavijestili sve da se vraćamo u hotel. Putem smo pričali o svemu i svačemu. O mojoj obitelji, školi, prijateljima , o njegovoj nogometnoj karijeri.

Došli smo pred hotel i baš kad sam htjela otvoriti vrata shvatila sam da je zaključano.

-   Što!-zaderala sam se.-Zaključano je.-ljuto sam se derala, a onda počela smijati.

-   Mislim da ćemo morati ići požarnim stubama.-smješkao se Ney.

Probudili smo sve u hotelu. Napokon smo došli do naše sobe i ušli u nju kroz prozor…ali..tada smo shvatili da to nije naša soba.

-          T-t-t-ko ste vi.-preplašeno je pitao neki čovjek.

-          Oprostite pogriješili smo sobu.-kratko je rekao Ney i izletjeli smo na hodnik.

-          Ovo je četvrti kat.-počela sam se smijati pokazivajući na brojku na zidu.

Trčali smo stepenicama do naše sobe. Otključala sam sobu bacila stvari na pod i bacila se na krevet kao klada.

-          Zaključaj.-obavijestila sam ga.

-          Evo.-zaključao je vrata i bacio se do mene na krevet.

Nismo progovorili ni riječ jer smo odmah zaspali. Probudila nas je buka u hodniku.

-          Ney? Što se događa?-budila sam ga šaptajući. Izašli smo tiho na hodnik.

To su bili dečki i Ella, došli su iz kluba. Bilo je negdje oko 5 sati.

Pjevali su neku pjesmu.

-          Netko je jako veseo.-smijala sam im se jer su stajali u redu i zagrljeni pjevali. Ney im se odmah pridružio. U pjevanju ih je prekinuo vlasnik hotela  jer su svi koji su bili u hotelu izašli iz sobe da vide što se događa.

-          Pa dobro što je ovo hotel ili klub??-derao se vlasnik hotela.- Odmah svi u sobe i da ste bili tiho!-

Na to su se svi počeli smijati i otišli u sobu. Ella je otišla s njima. Ja i Ney smo se samo vratili u svoju sobu.

-          Jel svaki put kad pobijedite ovako veselo?-pitala sam Neya.

-          Da. Jesi li za šetnju?-pogledao me ozbiljno.

-          Sad?-čudno sam ga gledala.-Pa tek je pet sati.-

-          Hajde da se malo prozračimo, a onda ćemo spavati.-

Pristala sam iako mi se užasno spavalo.

Izašli smo iz hotela i krenuli prema plaži.