Part 18

827 88 30
                                    

Ne!
Ne!
Ne!

Ponavljam u sebi dok trčećim koracima izlazim iz dvorišta sa suzama u očima.

Zastanem dok mi hladan vetar udara u lice i nosi moju čupavu kosu na sve strane sveta,te pogledam levo-desno ne bih li spazila taksi.

Čim ugledam žuti automobil sa crnim linijama podignem ruku te se on zaustavi ispred mene.Otvorim vrata dok mi kosa prekriva lice te uđem u auto.

Kažem mu pravu adresu te zalepim svoje uplakano lice za čisto staklo,dok prijatna muzika obuzima moje ušne kanale te poželim da svaki zvuk na ovom svetu nestane.

Nervozno cupkam nogom o crnu podlogu praveći iritantan zvuk dok nervozno grickam svoje izgrickane nokte.

"Možete li požuriti?"-nervozno upitam te prođem rukom kroz moju gustu kosu

"Ovo vam je London,gospođice"-izusti te ja zakolutam očima vraćajući svoj pogled na staklo

"Smiri se Ri,dobro su"

"Smiri se Ri,dobro su"

"Smiri se Ri,dobro su"

Ponavljam u sebi

Nemam razloga za brigu.Sve je uredu.Ash sigurno još nije ni krenuo.Imam vremena da ih spasim.

Hrabrim sebe dok klimam glavom te osetim kako se auto lagano zaustavlja.Platim vozaču te izađem iz auta osećajući kako hladnoća struji mojim telom ostavljajući mi nelagodan osećaj.

Požurim,te brzim koracima pređem stepenice.Priđem vratima te izdahnem a onda lagano otvorim vrata.

"Tata"-zovem

Pogled ka gornjem spratu te kada ne vidim nikoga nervozno pogledam levo desno.Zvukovi mojih tihih koraka odzvanjaju kućom terajući jezu u moje telo.

"Tata"-sada već zabrinuto izustim-"Stigla sam"-dodam te uđem u dnevnu sobu pogledom je pretražujući

"Tata?"-upitno ga pozovem dok koračam ka kuhinji

Prejaki vrisak izađe iz mog grla ostavljajući bolno grebanje na mestu gde je vrisak prošao.Padam na kolena dok mi se suze sve više slivaju niz lice.

Slika koja me je dočekala je bila previše bolna te sam osetila kako mi se srce bolno steže terajući snažan bol da opije svaku moju ćeliju.

"Mama"-tiho izustim kroz plač-"Tata"-umorno izustim dok ih posmatram

Ležali su na podu,jedno pored drugog,bez i jednog znaka života.Glava ka glavi okrenute.Barem su im se pogledi sreli pri zadnjem izdahu.

Jecaji odzvanjaju kućom punom emocija,sećanja i radosti koje su ovi zidovi godinama pomno upijali.

Slabašno se podignem te se dogegam do njih.Kleknem između njih te spustim dlan na mamin hladan obraz.

Osećajući tu hladnoću blago podignem ruku,ali je posle slabašno spustim.

"Mama"-izustim tiho-"Hajde,probudi se"-dodam

"Hajde mama"-kažem-"Hajde,trebaš mi mama"-jecajući izustim-"Hajde ne ostavljaj me"-dodam-"Ne budi kukavica!"-glasno izustim dok mi se milijarde suza spušta niz lice

Uhvatim njenu hladnu ruku čvrsto je držeći te zabijem glavu u njene grudi upijajući njen miris koji je još uvek ne napušta.

"Hajde mama"-kažem-"Ne ostavljaj me"-jecajući izustim-"Ustani hajde,ustani!"-zapovedam kroz suze

Vučem je,guram,podižem kako bi se uspravila ali ne uspevam te izdahnem,bolno,kroz suze.

"Tata"-prošaptam te se okrenem ka njemu spuštajući svoje ruke na njegove grudi

 Secret WorldWhere stories live. Discover now