MEMORIES ( Zayn Malik , Croatian )

Moje tijelo zadrhtalo je na svaki zamah vjetra. Tako je to. U početku si čvrst kao stijena a sad se treseš na običan vjetar. Zakašljao sam se i pozvao rukom Nicka. Prišao mi je žurnim korakom te se nagnuo pred mene.
- Reci oče.- rekao je te su se njegove lijepe usne nasmiješile.
- Zatvori prozor, molim te.- kimnuo je glavom te zatvorio prozor i navukao zavjesu na koju sam ga uvijek upozoravao da navlači, nikad ne znaš. Tko bi rekao, ja i dan danas imam fanove koji su već u mirovinama, i svakodnevne poruke na ulaznim vratima. Naslonio sam svoju glavu na udoban naslonjač i zatvorio oči.
- Oče, hoćete li spavati?- upitao me je Nick te sam ja odmahnuo rukom.
- Ma ne. Nisam umoran. Samo se hoću nečega sjetiti.- htio sam se sjetiti onih divnih plavih očiju i onog osmijeha koji je bio toliko zarazan i divan, da ako samo u njega gledaš možeš se zaljubiti. Htio sam se sjetiti one duge smeđe kose koja bi uvijek mirisala na cvijeće i bila uredno složena u rep ili punđu. Oh kako joj je kosa samo mirisala. Još i sada mogu osjetiti njezin miris. A njezino tijelo. Vitko i mršavo, baš kako sam volio. Bila je najljepša cura na svijetu, i sada je samo na nekom drugom. Otvorio sam oči te ugledao Nicka kako telefonira.
- Samo da provjerim sa ocem. - čuo sam kroz poluzatvorena vrata, sluh me je još uvijek dobro služio.
- Oče, zovu vas iz časopisa ' Third ', žele sa tobom napraviti intervju.- rekao je te sam se nasmijao.
- Ma zbilja? Tko bi rekao da se netko sjeća ove starudije.- rekao sam te se Nick nasmijao baš onako kao što se i ona smijala.
- Može, dogovori sve ajde mali.- rekao sam te je on izašao iz sobe. Ustao sam sa svoje fotelje i uzeo štap koji mi je itekako dobro služio. Svojim hodom nalik na puža stigao sam do jednog kovčega te maknuo prašine sa njega.
- Koliko tebe nisam otvarao.- rekao sam te se zakašljao od količine prašine koja se našla u zraku. Polagano sam ga otvorio te pogledao stvari u njemu. Cd,slike,pisma, svašta je bilo unutra. Pogled mi je zastao na jednu sliku poprilično staru slikano koje 2013 godine. Svoje sam naočale koje su stajale na mom čelu spustio na oči te promotrio sliku. Moj um je pokušao razraditi tu sliku i gdje je slikana ali bilo je preteško. Svojim drhtavim i slabim rukama zatvorio sam kovčeg i sa slikom se vratio na fotelju na kojoj sam sjedio. 5 momaka, zgodna i vitka sa 5 djevojaka. Jedan od njih bio sam ja, drugi je bio.. Kako se ono zvao? Harry. Dobri Harry. Tko zna da li je on uopće živ više? Pa Liam i Louis dva vragolana i plavušan Niall. A do mene je stajala ona. Onako nasmiješena, zaljubljena. Na fotografiji me je grlila a ja sam ju ljubio u obraz. Eh da mi se vratit u te dane. Kada je sve bilo tako jednostavno. Jednostavno? Pa dobro i ne baš tako jednostavno. Sliku sam ostavio na stoliću koji se nalazio pred fotelje i pogledao u ogledalo koje se nalazilo nasuprot mene. Ružan, naboran, sijed. Nisam ni malo nalik na ono što sam sada vidio. Prošao sam rukom kroz kosu koja mi je dugo služila i bila postojana mislim čak do 40-te godine. U sobu je ušao Nick noseći mi čašu vode i tabletu.
- Vrijeme je za lijek oče.- rekao je te sam ja kimnuo glavom i pružio ruku. Prvo mi je dao tabletu, pa zatim vodu. Baš mi je pasala. Bio sam žedan. Čašu sam ostavio pored slike te se Nick u nju zagledao.
- Mogu li?- upitao me je krenući rukom prema slici.
- Naravno, da vidiš na koga si lijep tako.- uštipnuo sam ga za obraz te se nasmijao. Uzeo je sliku u ruku i zadržao pogled na Katy.
- To je mama?- upitao me je te sam ja kimnuo glavom. Ostavio je sliku gdje ju je i našao te sjeo na krevet.
- Oče zašto mi nikada ne pričaš o njoj?- upitao me je gledajući me onim plavim očima i tamnim obrvama.
- Pričati ću ti..- rekao sam te zatvorio svoje oči da ponovo vidim njezino lice.
- Kad oče?- upitao me je ponovo te sam mu ja rukom naredio da izađe van iz sobe. Čuo sam kako korača do praga i zatvara vrata.

Tadaaa:D uvod je gotov.. Napišite mi *obavezno* u komentar vaše mišljenje i da li vam se sviđa. ❤