He's no good

25. Dvije riječi, sedam slova

[Ispričavam se svim dijabetičarima, unaprijed. DoroteaUrieRose]

"Ja mislim da to nije dobro." Rekla sam sa strahom u svom glasu.
"Zašto sad?"
"Ne znam. Bojim se."
"Čega?"
"Šta bi se moglo desiti između nas..."
"Mogli bismo biti zajedno i onda bi sve bilo kao u bajci i tako..."
"Da, sigurno. " Odmaknula sam se iz zagrljaja, pa nastavila:" Ti si igrač. Želiš svaku iskoristit i sutra curi ne znat ime. Želiš izgledat kao neki jaki tip, misliš da svaka pada na to i to isto očekuješ od mene. A kad ne dobiješ ono šta želiš, pokušavaš tog nekog učinit ljubomornim kao mene danas. Ali nije ti uspijelo. Ja sam te prokužila--"

"Jer nisi ista kao sve druge. Shvatila si koliki sam zapravo debil i hvala ti na tome. Ispred svih drugih se moram pretvarati, a ispred tebe sam potpuno svoj. Koliko god bilo besmisleno šta ti imam za reći, uvijek ćeš me saslušati."
"Zato šta volim slušat ljudske gluposti daaah."

"Sad lažeš sebe. Uvijek kad ti pričam o ne znam čemu, vidim ti nekad osmijeh, nekad zabrinutost, nekad ljutnju u licu. A i tebe je još lakše skužit' nego mene, jer ti se ne ograđuješ zidovima. Jaka si sama po sebi, ne praviš se i nije te briga šta će tko mislit o tebi. Možeš obući nešto što se uopće ne slaže jedno s drugim, ali tebi bi bilo ugodno. Puštaš uvijek glazbu na zvučnik i nije te nikad briga tko voli takvu vrstu glazbe, a tko ne. Znaju te ljudi zaustavljati po hodniku, a ti samo odmahneš rukom. Tvoj pogled na svijet je sam po sebi zadivljujuć'. Ja nisam vidio optimističnije osobe od tebe, dobro, osim kad pišemo test iz fizike, matematike i kemije, ali svejedno. Bio sam sa toliko cura i uvijek kad bi izašli, one bi jele neke salate i pm, a ti, kad smo bili u Meka, trpala si u sebe kao da jedeš za pet ljudi koji zadnje tri godine nisu jeli. Uvijek me nasmije sama pomisao na to hah.-"

"I ti zato mene voliš?"

"Ne samo zbog toga. Ne znam. Osjećam se kao da te znam čitav život; kao da znam svaki detalj o tebi."
"A zapravo ne znaš."
"Pa da, ali zato i želim biti s tobom. Valjda u vezi otkriješ sve te mane i vrline druge polovice, zar ne?"

"Možda. No, ni sad ne znaš baš puno o meni, a tako jako ti se kao sviđam. To sve šta si mi nabrojao, i ptice na grani znaju, wow."

"A ok... misliš da se pretvaram da mogu spavat s tobom pa se hvalit po školi." Je*em ti, ne čitaj mi misli!

"Ti mene ne poznaješ! Uopće!"
Zašutio je na par minuta, sjedio pognute glave i prekriženih ruku, pa rekao:"U pravu si. Ja ne obraćam pažnju na detalje. Ja ne znam da ti uvijek kad je kiša buljiš kroz prozor i pitaš se zašto nebo plače. Nikad te, inače, nisam vidio da gledaš u mene sa drugog kraja hodnika sa osmijehom na licu. Uvijek vrtiš svoju, luđački, dugu kosu među prstima kad pričaš sa mnom. I upravo sad. Često skakućeš, usmijesto da hodaš kao normalna osoba. Uvijek nosiš crne visoke starke i tapkaš nogama kad si nervozna. Radiš čudne grimase kad ti je dosadno. Bleneš u mene kad me vidiš bez majice, ali dobro, mislim, tko ne bi? Riječi ti ne znače ništa, jer koliko god puta, od početka naše priče, sam ti rekao da mi se sviđaš, nije te to taknulo, već ono kad bi te dotaknuo tijelom, rukom, ili kad bi te poljubio, kad bi ti svirao, ili kad bi ti dao znak pažnje. I znam da još uvijek u džepu te jakne nosiš trzalicu koju sam ti poklonio. Ali ja ne obraćam pažnju na to. Sve je samo šuplja priča."

Sjedim kao ukopana. Mislim da ne dišem. Kako se to ono radi? Ono nešto sa nosom i ustima, je l'?

"Još mi ne vjeruješ?" Pitao me. A ja otvorim usta i ono ništa iz njih ne izlazi. Sigurno izgledam k'o riba na suhom.

"Maca papala jezik?" Maca papala ribu.

"Nema veze. Ne moraš ništa reć'. Ako ti stvarno ovo ništa ne znači, onda ću te ostavit' na miru. Jednom za svagda. Ne brini, nećeš morat' više kupovat' nove olovke i nećeš se morat' brinut' za probleme sa svojim srcem kad me vidiš sa nekom prosječnom curom za jednu noć. Pobrinut' ću se da me što manje gledaš..."

NE! NEEEEE!!!! MOLIM TE, NEEEEE!!!!!!!!!!! IZAĐITE RIJEČI IZ MOJIH USTA, MOLIM VAS!!!!!!

Noup, još ništa.

Gorim iznutra. Šta ću? Kako ga zadržati tu kraj mene? Kako mu reći da ga zapravo obožavam i da mi znači cijeli svijet? Uhhh duboko diši.

Poljubila sam ga.

Uhhh osjećaj je dobar. Ispravan.

Odmaknula sam se kad sam ostala bez daha, a on me samo gledao sa osmijehom na licu.

"Ne volim te." rekla sam i zagrizla donju usnicu.

"Znam." rekao je i dalje se sa osmijehom, pa nastavio:" Obožavaš me." Ok, ne mogu proturiječit.

Ali opet se osjećam glupo. Prebrzo se ovo dogodilo. Jesam stvarno tako laka?

Mučiš ga od početka školske godine.
E pa?
Evo i njemu njegovih pet minuta s tobom. Ako je ovakav u vezi onda znaš da se isplatilo, a ako nije, šutni ga. Ni prvi ni zadnji.

Moja savjest je glupa.

Ali u pravu.

Zagrlio me svom snagom i podignuo u zrak, pa počeo vrtiti. Zoološki se stvorio u mom trbuhu.

"Bojiš li se?" Pitala sam ga.
"Kad sam s tobom, ne bojim se ničega." Postalo mi je toplo oko srca. Je l' ovo ta ljubav?

Ljubav svakodnevno čini čuda: oslabljuje jake, a jača slabe – budale čini mudrima, a mudrace budalama – promiče strasti, uništava razum – jednom riječju, preokreće sve naopako.

Javio se poludjeli glas u ludoj glavi. Hvala ti.

Krenuli smo doma. On me odlučio otpratiti. Držao me za ruku cijelim putem i nakon ugodne tišine rekao:" Obećao sam sebi zavoljeti opet, onako, isto kao što sam volio Dominika. Oprosti ako ti idem na živce s njim, ali teško je to. Kad više nema osobe koju si gledao kao uzora u životu. Uglavnom, to obećanje nisam ispunio jer sam zavolio čak i više. Hvala ti šta mi slažeš srce, polako, ali sigurno, da opet bude cijelo."

"Volim te." Rekla sam jer me danas stvarno ostavio bez teksta previše puta. Ali sad barem znam što znači voljeti i biti voljen.

______________

(A/N)
Opet je kratko sry ali da sam pisala više, bilo bi glupo. Trust me ovako je najbolje. Poz