Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 7.

Chapter 7.

Plavušasta glavica je lagano provirila kroz napola odškrinuta vrata. Ovog puta je tamnoputi čovjek bi okrenut izravno prema njoj, dok se smiješak igrao na njegovom licu. Ema odahnu. Već se uplašila da je nešto zezalna. Kao uvijek.

-"Trebali ste me?"- Upita, zatvarajući teška vrata, prevučena tamno-smeđom kožom za sobom. Podigao je pogled sa kupa listova, te joj sa rukom u kojoj je držao neku čudnu hemijsku sa Štrumfom, pokazao na jednu od niskih, kožnih stolica sa visokim naslonjačima odmah ispred njega. Ema je pokušala prkriti nespretni osmijeh, dok je promatrala njegovu hemijsku. Možda ipak nije tako strog, kao što joj se činio ovih par mjeseci. Koja osoba bi imala takvu hemijsku i bila stroga? To ne ide zajedno.

-"Da. Želio sam vam osobno čestitati."- Na Eminom licu se razvukao jedan veliki osmijeh. I sama je bila zadovoljna da je riješila cijelu onu situaciju, ali najviše da ih je spasila. -"Ovo niko nije uspio samo nakon tri mjeseca. Ali čuda se događaju, zar ne?"- Lagani osmijeh je zamijenuo nervozni, dok je pogledala zbunjeno šefa. Imala je osjećaj, kao da ovaj uvod vodi u nešto veće.

-"Abby, unaprijeđeni ste."- Osmijeh kao i sva sreća je odjednom splasnula. Jednostavno nestala. Kao da nikad nije ni bila prisutna. Nervozno je zabila pramen kose za uho. Unaprijeđenje je značilo da će je smaknuti sa tog primijera i da će je odvojiti od njih, od njega. I toga je ona bila svijesna.

-"K-Kako to mislite?"- Promucala je, na što joj se on široko osmijehnuo. Uzeo je to, kao da ne može vjerovati da je unaprijeđena. Pa zapravo nije mogla vjerovati. Ali ne u pozitivnom, već u negativnom smislu.

-"Dobiti ćete ured, odmah do mog. I raditi ćete od tamo. Voditi sve slučaje, biti ćete glav"

-"Ne."- Zaustavila ga je sa pričanjem. Par trenutaka je još stajao sa otvorenim ustima, ne znajući kako reagirati. Niko nije nikad odbio unaprijeđenje, pogotovo ne ako je to značilo da će biti glavni i da će samo njemu odgovarati o svemu. Biti njegova desna ruka, je bila odskočna daska u ovom poslu. No, to nije bilo ono, što je Emu zanimalo. Sve što je ona htijela i zbog čega prolazi kroz sve ovo, je njihova sigurnost.

-"Plaća će biti veća, poslovni aut"- Zatvorio je usta, nakon što je ona odkimala glavom. Sramežljivo je spustila pogled na pod, dok je šef čekao objašnjenje. A šta da mu kaže? Da ih poznaje od prije i da ih mora zaštiti. Pod svaku cijenu, pa čak i pod cijenu vlastitog života. Onda bi joj oduzeo primjer, zbog jednostavnog, no istovremeno glupog pravila. 'Ne smiješ imati nikakve veze sa žrtvama'. Miješanje osjećaja, sentimentalnost i subjektivnost nije bila dozvoljena.

I na trenutke je bilo tako teško prekriti sve osjećaje. Kad bi pričali o njima, kao da su rijetke životinje, na koje je lovac bacio oko i želi ih pod svaku cijenu u svojoj zbirci i oni su tu samo da bi ih zaštitili. Takvo je bilo njihovo mišljenje. Osjećaje jednostavno nisu pustali unutra. Čak i lovci su imali više osjećaja. Cura koja je probala ubiti Nialla, Rowen, je čak to i priznala. Da ga voli. Na uvrnut način, ali da.

-"Gospodine Miller, žao mi je, no ja želim nastaviti sa ovim što sam bila dosad. Samo agent. Smatram da sam premlada za takav veliki korak i da je još uvijek prerano."- Nakon što je završila sa svojim govorom, ga je premotala u glavi. Priznala je samoj sebi da je zvučalo dobro naposlijetku. Na trenutke se znala izvući, smisliti neki govor poput ovog. Činilo se da je ona maska još uvijek prisutna tu. Barem malim dijelom. To ju je navelo na jednu misao. Možda ponovo postaje ona neustrašiva cura, koja se zna boriti.

Na šefovom licu je promatrala ponosni osmijeh, dok je pokimao glavom. Vidjelo se da je napravila utisak na njega. I to veliki.

-"Ti razmatraš sve opcije, zar ne?"- Ćelavi čovjek sa smješkom pokima glavom, naslonjajući se na kut od stola. -''To mi se sviđa kod tebe, razmisliš prije nego što rečeš nešto."- Entuzijastično uperi prst u nju. Možda joj ipak dopusti da nastavi sa onim što je započela. -"Zato mislim da si idealna za tu poziciju."- Dodao je pogledajući prema njoj. I odmah je znala. Neće joj dozvoliti da ostane na tom slučaju, da im slijedi, da pazi na njih, da ih brani ukratko. Njeno novo mjesto će biti u susjednom uredu sa glavom u hrpi papira. I kako će im od tamo pomoći? Nikako.

-"Ali dati ću ti još petnaest dana. I onda ćeš preuzeti taj položaj."- Prisilno se nasmiješila, pokimavši glavom. Bez riječi se okrenula izlazeći iz prostranog ureda. Upravo joj je postavio rok. Ali ne bilo kakav rok. Datum do kojeg je morala pohvatati cijelu bandu, koja im je pokušavala nauditi. A petnaest dana je bilo premalo za to. Bila svjesna toga. Čak i prije nego je ona došla su radili već pola godine na tome. Dakle, nemoguća misija.

*

Trebala je čisti zrak. Da se malo opusti i posloži sve u glavi. Tako je htijela otići u park, malo prošetati, sjediti na klupici i izbaciti sve misli iz glave. Dobro skoro sve. Osim Zayna.

No, to ne bi ništa riješilo. Svaka minuta je bila važna, ako ih misli uhvatiti u naredne dvije sedmice. Uzdahnula je, te nekoliko sigurnijim koracima ušetala u veliku sobu sa brojnim većim i manjim ekranima. Odmah je primila niz pogleda, od onih koji su bili veseli zbog nje do onih, koji bi napravili sve samo da bi se dočepali njene mogućnosti. I ona bi trenutno napravila sve samo da se je riješi. Ironija.

Zauzela je svoje mijesto pored crvenokose cure, koja joj je namijenjla zabrinut pogled, popraćen sa notom žaljenja. Ema joj je uputila slabi osmijeh, koji bi Carlu trebao uvjeriti da je dobro. Ali nije joj uspijelo. Samo tu nisu mogle razgovarati o tome. Bilo bi previše riskantno.

Stoga joj je pružila par debelih slušalica, dok je i sama postavljala sebi jedne na glavu. Na vrijeme je došlo prisluškivanje stanova, u kojima je Ema prije par dana sakrila mikrofone. Uzdahnula je direktno prebacujući na Zaynov stan.

Promijenula je par frekvenci, dok konačno nije začula glasove. Okrenula je crni gumb na velikoj tastaturi, te pojačala jedva prepoznavne glasove.

-"Da li ti uopšte razumiješ tko je ona?"- Začula je Jennin glas. Odavno je nije čula. Nasmiješila se prisjećajući se svih nereda i smiješnih situacija, koje su zajedno preživjele u salonu vjenčanica. Zapitala se kakva je situacija sa njom i Harryem. Da li je prešla preko prošlosti ili je još uvijek tvrdoglava i inzistira da neće da ima ništa sa njim. Vjerovatno ovo drugo. Poznavala ju je i Jenna je, pored nje same, bila najtvrdoglavija osoba na svijetu.

-"Obična cura. Kao i sve druge. Samo prijateljica."- Zaynov glas je posebno naglasio zadnje dvije riječi, te vratio Emu u stvarnost. Naslonila je laktove na bijeli stol, više se fokusirajući na njihov razgovor.

-"Zayn. Da li ti je Ema ikad pričala o svojoj bivšoj najboljoj prijateljici, sa kojom ju je prevario momak?"- Ponovo se začuo Jennin glas. Bez Zaynovog odgovora je ponovo nastavila pričati. -"To je ona. Njeno ime je bilo Sarah."- Ema je razširila oči. Zayn je saznao. Sad će sigurno shvatiti kakva osoba je zapravo Sarah, da nije onakva kao što izgleda. Nevina cura, koja ne želi nikome slabo.

-"To nije moguće. Sarah je sasvim uredu cura. Ona ne bi nikome naudila."- Sve Emine nade su propale u zemlju, rasipajući se na najsitnije komadiće. Osjećala se povrijeđeno. Zato što nije povjerovao Jenni, osobi koju je već skoro godinu dana. Nije vjerovao čak ni njoj. Kao da je zaboravio, koliko ju je tješio onih dana u bolnici. Koliko ju je sve to povrijedilo. Ne. On nije vjerovao. Povjerovao je nekoj curi, koju zna manje od mjesec dana. Da, istražila je koliko dugo. Ali, šta joj to sad pomaže?

-"Ona nije ono što ti misliš. Ona je"

-"Ne. Ti je nisi upoznala. Ne možeš znati kakva je ona."- Zayn ju je prekinuo sa ljutim glasom. Ema je sklopila oči, pokušavajući otjerati suze. Branio ju je. To je značilo da nešto osjeća prema njoj. I sama pomisao na to, ju je uništila.

-"Kako hoćeš. Samo nemoj poslije reći da te nisam upozorila..."- Bilo je zadnje, što je čula, prije nego što je doslovno bacila crne slušalice sa glave na stol, izazivajući zantiželjne poglede od svih prisutnih u sobi. Ignorirala ih je, kao što je ignorirala i Carlino dozivanje. Dotrčala je k željeznim vratima te prebacila svu svoju težinu na njih, kako bi ih otvorila.

Jednom, kad je konačno ušla u wc i zatvorila vrata za sobom, je njeno tijelo sklizalno niz njih, dok se tresla. Slomila se. Kad ju je Dean ostavio je mislila da je bila povrijeđena, ali iskreno. Priznala je sama sebi. Ovo je hiljadu puta gore.

*
Nema Zema u nastavku, hih :( Sta mislite hoće li Emi uspjeti raskrinkati bandu u tako malo vremena? I don't think sooo. Lol. Ne znam recite što bilo. Kako vam se sviđa dosad sve. Da li vam se uopšte sviđa. Uživam čitajući vaše komentare. I... Hvala vam!

Posveta: DreamerMM(alik) hihi. :3

Lots of love, :)