Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 19.

Chapter 19.

-''Ne vraćaš se?''- Iznenađeno je upitao, šireći plave oči. Iste kao u Nialla. Prisjetila se, kako je pomislila na oca u  trenutku, kad je stala pred Nialla i kad je metak završio u njoj. Čudno je to. Prije je, dok je gledala tu boju očiju, razmišljala o ocu, a sad o Niallu. Bratu? Još uvijek ga nije počela tako zvati. Zapravo nije ni imala prilike da pošteno popriča sa njim o svemu.

-''Ne.''- Odgovorila je kratko. Nije željela objašnjavati svoje misli na glas. I sama je znala koliko bi to čudno i ludo zvučalo i čak ni on je ne bi razumio. -''Idemo sad do šefa?''- On lagano kimnu glavom, na što mu se Ema mentalno zahvalila da nije dalje ispitivao o njenim razlozima.

Inače kratka put do šefove kancelarije se oduljila cijelu vječnost. A zbunjene misli koje nisu znale kakvu reakciju očekivati nakon njenog priznanja joj nisu nimalo olakšavale. Kad je konačno zatvorila vrata za sobom te se pozdravila sa šefom, je uz plitki izdah sijela na kožnu stolicu na drugoj strani stola.

-''Am. Ja vam moram nešto reći, odnosno priznati.''- Nervozno je započela, puckatajući prste te za kratko prebacila pogled na oca na što joj je on ohrabrujuće pokimao. Šef koji je do sad bio naslonjen duboko u kožnu stolicu, se premjestio stavljajući dlanove na stol.

-''Reci.''

-''Kad sam došla, sam lagala o svom identitetu. Kao i o osobi koja me predstavila vama.''- Rekla je, sugestirajući na svog oca. Tamnoputi čovjek, njen šef, je pokimao sa glavom, dok se lagano smiješio. No, nije je prekinuo. -''Vidite. On je zapravo moj otac. I moje ime nije Abby Ferguson, već Ema Williams. I u ovu agenciju sam došla nakon što mi je otac pomogao lažirati smrt, kako bih mogla zaštiti-''

-''Svog polubrata i polusestru.''- Završio je umjesto nje, na što je ona iznenađeno otvorila usta, a on se glasno nasmijao.

-''Abby-Ema. Zar se stvarno mislili da se nisam prije raspitao o tebi i provjerio sve? Dobro. Promijenila si izgled, ali nisi mogla i DNK. Znam sve o tebi.''

-''Kako to da me niste smakalni sa slučaja onda?''- Zbunjeno upita, neugodno se pomjerajući u stolici. Jasno pravilo agencije je 'nema miješanja osjećaja', a kako je to uopšte moguće kad su u pitanju ljudi koji ti ogromno znače?

-''Ponekad ljudima treba motivacija za posao, a što je bolje od toga da hoćete da zaštite vlastitu obitelj?''- Objasnio joj je, na što ona pokima glavom. Njegove riječi su imale smisla. Za njih bi vjerojatno sve napravila. No, opet postojalo je nešto što se nije uklapalo u njegove riječi. Premjesti pramen plave kose iza uha, skupljajući obrve, prije nego je rekla svoje misli na glas.

-''Zašto ste mi onda rekli da ćete me makanti sa tog slučaja u 10 dana?''- On se ponovo nasmiješi, lagano se vrteći u stolici sa hemijskom između debelih prstiju.

-''Još jedna motivacija. Zapravo bih ti dao još vremena, ako ih ne bi poslali iza rešetaka do tad.''

-''Ja vam isto moram nešto reći.''- Ovaj put je začula glas iz stolice do nje. Usmjerila je pogled ka ocu.

-''Recite Williams.''- Pruži ruku prema njemu, sugestirajući da počne govoriti. -''Iako mi se već čini, što hoćete.''

-''Mislim da je vrijeme da odem u mirovinu. Nisam više toliko mlad, imate mlađe generacije koje su dobro izvježbane. A usto-''

-''Želiš se posvetiti obitelji. I konačno imaš priliku upoznati svog sina.''- Šef kao što je maloprije završio Emine misli, ovog puta je završio njegove. Nakon što je Emin otac pokimao, se on zadovoljno nasmiješio. Možda je bio previše samouvjeren, ali kako se do sad činilo, je imao svako pravo na to. -''Pa ja vam tu ne mogu ništa pomoći... Osim da vam zaželim sreću sa vraćanjem u 'prošli život'.''- Podigao je ruke, tvoreći prstima znakove. Osmijeh na Eminom licu je bio jedan od ljepših u zadnje vrijeme. Ako izuzmemo sreću koju je osjećala, kad je provodila vrijeme sa Zaynom... Drukčije uopšte nije bila sretna.

-''Hvala vam, gospodine.''- Otac se sklonio naprijed, kako bi se rukovao sa šefom. Nakon odmicanja ruku, ga je on prijekorno pogledao.

-''Barem sad me možeš početi zvati Will. Sad kad više ne radiš za mene''- Ema ga je promatrala, kako ustaje iz stolice te elegantno prilazi k maloj ormarici pored prozora, sa koje je uzeo bokal sa vodom i čašu.

-''Imam još jednu molbu.''- Ema ga je zbunjeno pogledala. Samo da se nije predomislio. I hoće unatoč svemu da nastavi sa ovim poslom.

-''Hoćete vodu?''- Upitao je, na što su oboje otkimali. -''Reci.''- Rekao je, dok se sa čašom vraćao u svoju stolicu.

-''Ako dozvolite...-dozvoliš, bih radio na zadnjom slučaju sa svojom kćerkom. I onda bih se upokojio.''- Ema je bila iznenađena njegovim riječima. I kad joj je mozak konačno apsorbirao sve informacije i shvatio da joj se tako vjerovatno želi iskupiti što ju je ostavio u najgorim trenutcima, je htijela da nešto reče. Da to ne treba napraviti, da može i sama. No, i prije nego što je otvorila usta, ju je prekinuo šefov glas.

-''Naravno.''

*

-''To nisi trebao napraviti.''- Rekla je, prekidajući tišinu, kao i svoje misli. -''Mogu i sama. Sutra će napasti kod mame i nadam se da ćemo ih ovog puta sve pohvatati. I ti si mogao do tad urediti sve papire i za par dana se vratiti njima i-''

-''Ema. Prvo. Pratio sam ovaj slučaj, i iako meni nisu dopustali da radim na njemu. Znam čega su ti ljudi sposobni. I isto tako znam da je ovaj put opasnije od prošla tri puta. I ne mogu te pustati samu u ovome. Barem to sam ti dužan, nakon svega kroz što si prošla.''- Automatski je odkimala glavom, ulazeći u veliku, tamnu prostoriju sa poredanim stolicama ukrug. Pomalo mračno mjesto, gdje su se oduvijek donosile teške odluke, koje su nekad bile pravilne a nekad i pogubne. Nadajmo se da današnja neće biti takva.

-''Nisi mi ništa dužan. Nemoj osjećati da to moraš napraviti, jer ne moraš. Dobro, možda jest opasnije nego inače. Ali uspijet ćemo mi to. Imamo dobru ekipu-''

-''Znam da ćete uspijeti. Samo se želim pobrinuti da budem prvi koji će ti čestitati, kad se to dogodi. A kako ću to napraviti, ako budem uređivao neke glupe papire i svađao se sa starim babama u uredima?''- Ema se nasmija, odmahnuvši glavom. Uskoro joj se pridružio i otac, koji je jednostavno bio sretan, da se nešto barem za trenutak vratilo po staro. -''Hajde sad zovi Carlu i ostale, čeka nas ogromno razmišljanja.''

*

Helouu. Um. Zadnje vrijeme brzo objavljivam nastavke? Nekako pronalazim vrijeme. Ne pitajte kako haha. Nadam se da vam se sviđa nastavak. Znam da nema Zayna, ali bude u idućom nastavku.:) I dobar šef, ha? Da je meni imati takvog, lol.

Upravo sam našla ovu sliku sa Zaynom i curom kako izgleda Ema i... Yeah. Slatki su, hah.^^

Lots of love, :)