Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 25.

Chapter 25.

Inspektor Bolton se lagano ispravio iz neugdonog položaja, gdje je klečao na jednoj nozi. Razočarano se ustao te brzim koracima krenuo prema Carli i Danu. Ustavio se korak od njih. Sa oklijevanjem se spustio u čučanj, promatrajući njihova bezživotna lica. Ljuto je smaknuo pogled sa njih, ustajući se. U glavi mu se vrtilo samo jedno pitanje. Kako nije prije primijetio da je Dan izdajnik?

Sad kad pogleda sve je upiralo u njega. Uvijek su znali sve informacije o njihovim akcijama, a u agenciji su dobivali pogrešne. Vratio je pištolj nazad u futrolu, izlazeći iz razorene trgovine. Kretao se po parkingu, gdje su bila samo još dva auta. Drugi su već odvezli pohvatane članove bande.

-''Dan je bio izdajica.''- Bile su prve riječi koje je rekao nakon što se pridružio svojim kolegama koji su stajali pored njegovog auta. Nakon tih riječi su tri para očiju bila začuđeno uperena u njegovo znojno lice.

-''Dan?''- Sa nevjericom je ponovio Emin otac koji je upravo u tom trenutku dotrčao do njih.

-''Carla?''- Sa cmokom u grlu pitao je Jake, najmlađi između njih. Nakon suosjećajnog otkimavanja inspektora Boltona, je lagano spustio svoj plavi pogled i duboko izdahnuo pod pritiskom u prsima. Okrenuo se leđima prema njima, prstima prelazeći preko kapaka navlaženih očiju. Bolton mu je utješno stisnuo rame, no on se samo oštrim potezom izmaknuo, sjedajući u svoj bmw. Glasno je zalupio vratima, ubrzo se gubeći iz ove ulice.

Nakon par sto metara nije više mogao. Pogled mu se previše mutio i ljudi oko njega su mu već upozoravajuće svirali. Zaustavio se, naslonivši čelo na kožni volan. Tople suze su našle put niz njegovo hladno lice. Dovraga, izgubio ju je. Ramena su se zatresla, a jecaji su ispunili karoseriju auta. Podignuo je čelo, dlanom ljuto udarivši po volanu. Punačke usnice su tvorile ravnu liniju u pokušaju da zaustave suze. Izgubio ju je, svoju zaručnicu.

*

Ušunjao se u sobu, tiho zatvorivši bijela vrata za sobom. Razgledao je po sobi koja je toliko podsjećala na bolničke, no nije to i bila. Nakon dva dana se još nije navikao da jedna modna agencija, gdje je i sam prije bio na photoshootingu... Zapravo samo krinka za nešto veće što se događa unutra. Zaštita slavnih. Ljudi poput njega. Udahnuo je čist zrak koji je dopirao iz otvorenog prozora te sjeo na kožnu crnu stolicu pored njenog kreveta.

Rekli su da bi se danas trebala probuditi. U metku je bila tolika doza tableta za uspavanje da bi je zauvijek... uspavalo da je metak nije samo okrznuo. Slabašno se nasmiješio, povlačeći deku preko njenih ramena.

Sklonio se nad krevet, stavljajući lakat na bijelu plahtu te naslonjajući bradu na dlan. Prstom druge ruke je nesvjesno kružio preko njene ruke, dok je promatrao uspavano lice. Lagano se promeškoljila, okrećući glavu u stranu te zabijajući je dublje u jastuk. Polako se budila. Ispružio je ruku, uklonivši par smeđih pramenova sa njenih očiju.

Što ju je duže promatrao, tako se sve više ljutnja u njemu rasplamtavala. Osjećaj sreće što je dobro je bio još uvijek tu, no gubio se pod utiskom toga da ga je pola godine ostavila samog i da ga je uvjerila da je mrtva. Da je umrla na njegovim rukama.

Ponovo je skrenula glavu. San ju je polako napuštao.

-''Zayn.''- Prošaptala je sa sklopljenim očima. Tad je ustao sa stolice te krenuo prema vratima. Po posljednji put je bacio pogled na nju. Za trenutak je oklijevao, no kad je vidijeo da će se ona svake sekunde probuditi, se samo zaokrenuo, izlazeći iz sobe baš onako kako je i ušao. Tiho.

Brzo se uspravila u krevetu. Bez riječi je posmatrala kako izlazi iz sobe, ostavlja ju samu. Tužno je sklonila pogled. Spustila je lice u dlanove. Bez ijednog jecaja su se suze spajale sa kožom njenog lica. Izgubila ga je.

Toliko je htijela pokušati, ustati sa kreveta te mu pokušati objasniti zašto je sve to napravila... No, istina. Bojala se. Da će i kad objasni joj okrenuti leđa i otići k Sarah. Ono što je vidijela neki dan, njihove spojene ruke dok su ulazili u sobu... Pa i nije joj baš ulijevalo nadu da će se sve popraviti i konačno krenuti pravim putom. Tako je htijela nastaviti tamo gdje su stali prije pola godine.

No, nažalost, to više nije moguće.

-''Ema?''- Kroz vrata je provirila glava njenog oca te se ona okrenula leđima prema njemu. Nabrzaka je dlanovima obrisala suze sa obraza.

-''Zayn mi je rekao da se polako budiš.''- Pokimala je sa oklijevanjem. –''Znaš da je bio tu?''- Upitao je otac, na što je ona ponovo napravila jedino čega je bila sposobna. Kimnula glavom.

-''Dobar je on dečko. Onakav kakvog bi svaki otac za zeta poželio.''- Ema se nasmijala, trenutak poslije duboko udišući. Nejačko se rotirala, prvi put pogledavši oca u oči.

-''Zar ne misliš da je malo prekasno za to?''- Hrabro je postavila retoričko pitanje. Melodični glas doista nije izdavao niti trunku njenih skrivenih emocija. Mogao si ih vidijeti samo iz tamnih zjenica očiju koje su se neopisiva svjetlucale zbog slane tekućine.

-''Moram ti nešto reći...''- Započeo je sa uzdahom, pridobivši kćerkinu pozornost.

-''Molim te, reci mi da su svi dospijeli na sigurno jutros.''- Ovaj put je promrmljala sa drhtavim glasom. Gubitak bilo koga od njih je jednostavno nezamisljiv.

-''To je bilo prije dva dana. Toliko si spavala, zbog metka u kojem su bili sedativi.''- Objasnio je. No, ona je nestrpljivo čekala da je utješi i reče da su svi uredu i da otjera ove grozne slike iz njenih misli. –''Ostali su dobro. Zapravo tu su, na spratu ispod nas...''- Djevojka, čija se neuredna kosa spuštala do sredine njenih leđa, se skoro luđački nasmiješila, stavljajući dlan preko usta. Iznenada se uozbiljila, okrećući pogled ponovo prema svom ocu.

-''Čekaj... Jesi sreo Eli i Nialla? Znaju li?''- Znatiželjno je upitala.

-''Nisam. Htio sam da im zajedno sve objasnimo.''- Odgovorio je, slegnuvši ramenima. Ema je nasmiješeno pokimala. Bila je sigurna da će Eli napraviti cijelu zabavu od kričanja kad sazna da je živ, a Niall... Pa on će konačno imati priliku upoznati svog pravog oca. Tad se prisjetila da Richard nije i njen otac i da nikad nisu u tome pričali i... Ovaj razgovor će biti stresan. Za sviju.

-''Samo malo... Šta si mi ti onda htio reći? Ako nije ništa od ovoga? Pohvatali ste ih, zar ne?''- Nesigurnost je bila primjetna i u glasu i na licu. Ako ih nisu pohvatali... Onda je sve ovo bilo uzalud.

-''Jesmo. Svi su u zatvoru, ali... Imali smo izdajicu.''-

-''Ko je bio?''- Iznenađeno je upitala. Njene misli su odmah odletile na gospodina Boltona koji je nikad nije mogao podnijeti. Možda je to bio razlog? On je bio izdajica, a ona mu se nalazila na putu da ostvari svoje planove.

-''Dan.''- U šoku je rasširila oči. Ružičaste usnice su se zatresle u želji da nešto reče, doda, ali sve je bilo suvišno nakon idućih riječi.-''To nije sve. Ubio je Carlu.''-

*

Oh, um. Pa... Nisam htijela da se misli da Carla nije imala ama baš nikoga pa se dogodilo ovo. I... Kakve reakcije očekivate kad svi saznaju za oca?

Nadam se da vam se sviđa.  I. Predviđam da će biti 29 nastavaka. Kao na prošloj sezoni. Znači još 4 do kraja. Pa... Nadam se da ćete izdrzžati još toliko uz mene. Pih. Hvala na svemu!

Lots of love, :)