Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 17.

Chapter 17.

-''Ima li nešto što bih trebao znati?''- Upita podižući obrve, na što ona odmahnu glavom.

-''Ništa, ništa.''- Brzo odgovori, trudeći se zvučati barem malo uvjerljivo.

-''Šta skrivaš?''- Ponovo upita. Možda je nije dobro poznavao, barem je to mislio. Da je samo neka cura koju je upoznao nedavno, a nije ni slutio da baš o njoj zna više nego o kom drugom. No, ipak primjetio je. Na kraju krajeva nije to ni bilo tako teško. Pred njim Ema nije znala lagati, uvijek se trudila, no uvijek bi popustila. I sad. Upravo sad... Je na ivici da to napravi.

-''Ko je bio onaj...?''- Zamahnu rukom, pokazujući na mjesto gdje je do maloprije Dan stojao. Sad se nervoza još više uvukla u nju. Što ako je čuo dio njihovog razgovora? Ako Zayn slučajno poveže stvari koje svakim trenutkom postaju sve očitnije.

-''Samo jedan prijatelj.''- Brzo odgovori, zadovoljna da je odustao od teme 'skrivanje'.

-''Od kad ti prijatelji daju broj telefona?''- Skupi obrve te zagriznu unutrašnjost obraza. Zategnutost njegove čeljusti, kao i čvrsto skupljene blijede usnice su joj je govorili da je ljut. Toliko se trudila da mu se ne nasmije. Sigurno nije bio njegov plan da izgleda sladak dok se ljuti... No, to je ipak Ema. Što god da on napravi, njoj će to izgledati lijepo.

-''Nije mi dao broj telefona.''- Reče, nasmijavši se. No, njega to ne zbuni. Priđe joj korak bliže te se zaustavi tik ispred nje.

-''Odkad ti prijatelji daju svoju adresu, onda?''- Do par trenutaka grubi ton se promijeni u nježniji te spusti glavu tik pred njeno lice. Odjednom nastane tišina između njih. Moglo se čuti samo pokoje odzvanjanje svirena u daljini i tihi povjetarac.

-''Nije mi dao svoju adresu.''- Promrmlja, te stade uz njega.

-''Nego čiju onda?''- Upita. Premjesti ruku na njen zatiok te ispreplete prste sa plavom kosom. Oboje premjestiše poglede sa njihovih očiju te su uskoro jedina stvar koju su mogli vidjeti postale njihove usne.

-''Previše ispitivaš.''- Promrmlja. Po zadnji put podiže pogled ka njegovim tamnim očima koje su bile sakrivene napola zatvorenim kapcima. I ne razmišljajući ni trenutka više, zatvori preostalih par milimetara između njihovih usana, spajajući usne.

Nije ga iznenadila. Da nije ona to napravila, bi on. Sam sebi nije mogao priznati tu ljubomoru koju je maloprije osjećao, ljutnju koja se pojavila u njemu. No, mogao je sebi priznati da je ovo htijeo. Lagani ritam njihovih usana, dok se ona pribila uz njega. Ukus malina mu se učinio toliko poznat. Ema ga je nosila. Čim se sjetio nje, je osjetio grižnju savjesti. No, nije se povukao. Osjećaj je bio predobar da bi to napravio.

-''Z-Zayn.''- Promrmlja uz njegove usne. Pokušala se odvojiti od njega, no on premjesti ruku iza njenih leđa te ju povuče još više sebi, produžujući poljubac. Tek kad je osjetio da mu i samom nestaje zraka, se lagano odvojio. Znala je da mora nešto reći, bilo šta. Planirala je reći prvu glupost koja joj je pala napamet. A to je da je ona Ema. Možda su Jenna i Harry upravu. Trebala bi mu priznati... Sigurno su upravu. Iako to nije htijela priznati. No, sad bi. Sad kad je ponovo imala priliku da napravi ono za čim je žudila posljednjih par mjeseci... Sve bi napravila da vrati stare dane.

-''Ššš.''- Prstom pređe preko njenih natečenih usana, spriječavajući je da išta reče. -''Nemoj ništa reći.''- Prisloni čelo uz njeno te se lagano nasmiješi. Dovraga, toliko mu je nedostajao ovaj osjećaj. Možda je konačno vrijeme da preboli Emu. Možda je zato sreo Abby. Osjeća li nešto prema njoj? Jučer bi odmah odgovorio sa 'ne', no danas. Nakon ljubomore, ljutnje i poljubca... To njegovo 'ne' više nije bilo tako sigurno.

-''Što osjećaš prema meni?''- 'Voliš li me još uvijek? Hoćeš li me voljeti poslije svega?' Pitanja su se nizala u njenim mislima. Jedno za drugom su dolazila, a sve... Sve se svodila na njega. Njega i njegov predivni osmijeh koji je ponovo imala priliku vidjeti.

-''Nisam siguran što je to. Samo znam da... ''- Riječi nestaše i koliko god se on trudio naći nešto da joj reče nije mogao. Bio je svjestan, ako nešto ne reče, da će se Abby okrenuti na peti te otići od njega. Ne bi joj ni zamjerio. Još uvijek razmišlja o Emi. Svaki put kad vidi Abby, podsjeti je na nju. Poredi je sa njom. I nema šanse da je bilo kojoj curi drago to čuti, vidjeti, osjetiti.

-''Uredu je.''- Promrmlja, umakinjući njegove ruke sa svojih leđa te se krećući korak nazad.

-''Uredu?''- Nesigurno ponovi, slijedeći joj. Ponovo se pomakao do nje i zatvorio prostor između njih kojeg je ona bila upravo napravila. Ona se nasmiješi te pokima glavom. Nije mogla igrati tu svoju igru. Glumiti da je boli kad misli na Emu odnosno na nju, glumiti da ga može držati čim dalje od sebe, da može sebe držati daleko od njega.

-''Da, uredu.''- Ponovi te se ponovo sitni osmijeh iskrade na njegovo lice.

-''Ne želim da misliš da te iskorištavam kako bih se riješio starih osjećaja.''

-''Ne mislim to. Znam da to ne radiš. Nesvjesno, no ipak. Ne riješavaš se starih osjećaja.''

-''Pokušavam. Cijelo vrijeme. Ali nije lahko kad...''- Ustavi se, shvaćajući što je htijeo reći. Nakon tih riječi bi Abby sigurno otišla od njega.

-''Završi.''- Ohrabri ga. Zbunjeno je promatrao njen osmijeh koji se nije povukao sa njenog lica. -''Slobodno.''- Duboko udahnu, pomno promatrajući reakciju na njenom licu, dok je pričao.

-''Podsjećaš me na nju. Naprimjer okus malina na... tvojim usnama. I... Način na koji pričaš. Kako podigneš obrve kad hoćeš da ti nešto objasnim ili kako...''- Ustavio se. Shvatio je da je otišao predaleko. Da je nastavio bi vjerovatno usporedio sve i svugdje našao neku sličnost sa Emom. -''Izvini.''- Ljut sam na sebe prođe rukom kroz kosu, dok je gledao njene suzne zelene oči.

-''Oprosti mi.''- Ponovi u trenutku, kad se par suza skotrlja niz njene obraze. No, ne iz razloga o kojem je on razmišljao. Jednostavno nije mislila da ju je toliko poznavao. Da zna njeno ponašanje, a najmanje da će se još uvijek sjećati labela od malina kojeg je uvijek nosila.

-''Uvijek sve upršćem.''- Promrmlja sam za sebe. Okrenu glavu u desno, škripajući zubima. Ponovo je bio kod onog osjećaja ljutnje od samo prije par minuta. Samo ovog puta je bio ljut sam na sebe. Mrzio je svoj jezik i misli koje su morale pobjeći sa njegovih usana.

-''Nisi ništa uprskao.''- Nejako mu se nasmiješi, prije nego se okrenula te brzim koracima odšetala od njega, pokušavajući spriječiti još jedan val suza.

*

Hej-Hoj! Planiram završiti ovu priču u par nastavaka. Najviše će imati kakvih 25. Trebalo je biti 50-ak nastavaka, no shvaćam da ovo nije za mene. Ne mogu vam predočiti kako ja zamišljam. Zbunjujem vas. Znam da ćete sad opet reči da je sve ovo ok, no... Ja kad pogledam vidim greške, a vi ste previše dobri da bi mi to rekli. I um... Ne znam što da kažem haha. Isto tako se želim posvetiti samo jednoj priči, a to će biti Bus girl. I yeah... Bwo. Haha. Uglavnom hvala za 8k čitanja, ljudeki!

Lots of love, :)