Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 3.

Chapter 3.

-"Što ćete naručiti?"- Trgnuo ju je nečiji glas. Rotirala je glavu te pogledom prošla preko visokog momka, sa crnom kosom. No, koliko god njegova kosa sličila Zaynovoj, nije bila ni blizu onoj koju Zayn ima. Ema je udahla, te prošla rukom kroz kosu. Sad je već spala na to, da svakog momka poredi sa Zaynom.

-"Sprite."- Odgovorila je naručujući isto piće, kao Zayn. I opet se sjetila da ga ne može izbiti iz glave. Niti hoće. Po jednoj strani. Vratila je sunčane naočale na lice, kako bi prekrila suze u svojim očima. Unatoč suzama, se lagano nasmiješila nakon što ga je vidjela da se smije. Usnice su mu se razvukle, dok su se oči smanjile. Sarah je očito bila dobra zamijena za nju.

-"Hvala."- Zahvalila se crnokosom momku, koji je jednim brzim, ispraksanim pokretom ostavio čašu i bocu spritea na stol te uskoro nestao zajedno sa svojim pladnjem. Prinijela je sok k ustima, te se zaustavila naslonjajući usne na hladnu čašu. Ponovo je začula njegov smijeh, koji je ovog puta bio pomiješan sa hihotanjem od Sarah.

Ne otpivši niti gutljaja je vratila čašu na stol. Dovraga, nije ovo mogla više izdržati. Bilo joj je drago vidjeti sreću na njegovom licu, ali nije mogla izdržati činjenicu da ju je zaboravio. Već.

Ostavila je novac na stol te krenula ka izlazu. No, morala je proći pored njih. Kako se približavala stolu za kojim su sjedili, je postajala sve više nervozna. Privukla je torbu pred sebe te počela prevrćati po njoj, tražeći neki x predmet. Bio je to samo razlog da smakne svoj pogled sa njega.

No, izgleda to nije bila dobra ideja. Uskoro se zaustavila, nakon što je osjetila još nečije tijelo ispred sebe. Prvo što je ugledala je bila kožna jakna. Srce joj je sve brže kucalo, shvaćajući ko bi to mogao biti.

-"Oprosti."- Na njegov glas je podigla pogled, gledajući direktno u tamne oči.

-"E.."- Zaustavio se i prije nego što je završio ime djevojke, na koju ga je podsjetila. Bila joj je slična, donekle. No... Shvatio je da je to nemoguće. Ma koliko god on to želio, njegova Ema nije bila više uz njega.

Cura, sa crnim sunčanim naočalama i kapuljačom navučenom preko plave kose, je samo projurila pored njega. Bez riječi. Već je htijeo krenuti za njom. Koliko god nije znao zašto, toliko ga je nešto vuklo. No, ustavio se gledajući u pod. Na savršeno uglancanim pločicama je bila srebrna narukvica, ukrašena brojnim sitnim kristalima. Podignuo ju je, postavšivi je u višinu očiju. Trgnuo se, shvativši ko je imao takvu narukvicu.

*

-"Abby. Brzo dođi ovamo. Dan nam je javio da planiraju upasti u njihov stan."- Tek što se javila na telefon, je začula ubrzani glas Carle. Prebacila je telefon u desnu ruku, dok je sa lijevom zatvorila teška vozačova vrata od dotrajalog Renaulta.

-"Jesu li kod kuće?"- Upita, naslonjajući lakat na ručku od vrata.

-"Jesu i oni to znaju. Ne znam kako, ali saznali su."- Brzo joj je odgovorila. Mogla se osjetiti nervoza u njenom glasu. Ema je prošla rukom kroz kosu. Ako su saznali, to more značiti samo jedno. Među njima je izdajica. A to je ono, što joj je u ovom trenutku najmanje trebalo. Prekinula je svoje misli, koncentrirajući se na nešto drugo. Nešto što je ovaj put imalo prioritet. Ne smije dopustati da bi im se što dogodilo.

-"Dobro, dolazim."- Prekinula je, bacajući telefon na suvozačov sic te ubrzala izlazeći sa parkinga.

Ako znaju da su u stanu, neće ih moći izvući napolje. Previše bi riskirali. Sad je bilo na njima da smisle rezervni plan.

*

Plavokosa djevojka je sigurnim koracima prišla plavoj Toyoti. Zaobišla je auto te otvorila vrata, smještajući svoje tijelo pored smeđokose cure. Ta je postavila ruke na volan, te ga stegnula. Bila je to prva njena akcija i znala je koliko joj je potrebno da joj uspije.

-"Kako ćemo ih izvući iz stana?"- Razbila je tišinu, koja je vladala u unutrašnjosti jeftinog auta. Rotirala je svoju glavu prema Emi, očekujući bilo kakav odgovor od nje. Ideju, bilo šta. Ema je samo odkimala glavom.

-"Ne smijemo. Posumnjali bi u Dana da nam je javio. Riskirali bi njegov život."- Odgovori joj, strmeći kroz šajbu.

-"Što ćemo onda?"- Upita je, pokimavši glavom te joj sa tim prizna da je upravu. Ema se zamislila za par trenutaka promatrajući obližnje drvo ispred zgrade, koje je već počelo mijenjati boju lišća. Jesen im se polako približavala. I tek sad je shvatila, koliko vremena je izdržala da ih ne vidi. Barem ne, uživo.

-"Ništa. Moramo čekati."- Skrenula je pogled sa drveta te se njen pogled susreo sa Carlinim plavim. -"Sve mora izgledati, kao da ne znamo."

-"Zvuči, kao da imaš plan."- Reče Carla, dok se sitni osmjeh izvukao na njeno lice. Moglo se reći da je odahla. Provela je puno vremena razmišljajući što napraviti. No, svi planovi su propali u vodu, kad su se odlučili napasti. Istina je da su ih iznenadili, no i očekivali su to. Cijela agencija. Bili su svjesni da je to neizbježno i bilo je samo pitanje vremena. A sad se to i događa.

-"Imam."- Odgovori joj Ema, nježno pokimajući glavom. Okrenula se prema Carli te joj počela objašnjavati. Nadala se samo da je dobro predpostavila svaki korak. Jer, ako nije... Onda se, sve ovo neće završiti dobro. Nizakoga.

*

Eh, znaci... Pisala sam ovaj nastavak tri dana. I mislim da se to primjeti, jer kad bih imala inspiraciju ne bih imala vremena i suprotno. No, sto mislite o ovome? Sto je sa onom narukvicom, koju je nasao Zayn? Ikakvo misljenje o Carli? I da, sto mislite da ce se dogoditi u nastavku ove 'akcije'. Imam jedan mali plan hihi xd.

Nadam se da vam se svidja. I da posvetu cete dobiti cim se dovucem do laptopa. Hvala vam za sve komentare i glasove!

Lots of love. :)