Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 10.

Chapter 10.

-"Ajde, ljubavi. Reci. Što želiš?"- Ponovila je pitanje, pošto Louis nije odgovorio prvi put. Konačno je podigao pogled sa metalnog pištolja, koji je još uvijek bio pribijen u njegovu majicu. Dugački, crveni nokti su se vješto i hladnokrvno igrali sa okidačom.

-"Ko ste vi?"- Hrabro je upita, pokimavajući glavom prema ostaloj dvojici muškaraca, koja su stojala tik iza nje. U jednom trenutku je primjetio Abby sa krajem oka, kako se šunja te izlazi iza vrata, točno iza njihovih leđa. Ubrzo je skrenuo pogled sa nje, kako ne bi ništa posumnjali. Nije želio još i nju uvući u ovo. Zato joj je sitnim pokretom ruke probao dati do znanja da pobjegne, prije nego što je primjete. No, Abby to nije poslušala.

-"Neko iz prošlosti."- Nastavila je pričati. No, Ema se skoncentrirala na nešto drugo. Kako se izvući iz ovoga?

Imala je pištolj kod sebe, zabijen sa unutrašnje strane njene kožne jakne. No, nije ga smijela upotrijebiti. Izazvala bi sumnju kod Louisa. Ko nosi pištolj na utakmicu? Inače samo policajci ili neke ubojice. Da vidi pištolj, bi mu morala sve priznati. Zato se polako kretala ka staklenom prozorčiću u zidu. Neopazno je otvorila staklo, te se u njenim rukama ubrzo našla drvena, crvena sjekira.

Louis i plavokosa cura su još uvijek 'razgovarali', no pištolj je još uvijek bio na istom mjestu. Ako je udari sa sjekirom postoji mogućnost da ipak ispali metak. No, nije imala izbora. Pokušat će i nadati se da je sreća na njenoj strani. Dan ju je primjetio te se samo umakao malo ustranu, ostavljajući joj prostor da čim brže dođe do ubojice. Znala je da bi se umiješao, ako bi se stvar puno izmakla kontroli, no još uvijek se nije smio odati.

-"Sve je ovo zbog Nialla. Svi ćete ispaštati zbog njega. A njega će to uništiti."- Louis je htio nešto dodati, no uskoro ga je ušutkala, nastavljajući pričati. -"Ne brini se. Njega ću zadnjog poslati u pakao."- Kao da nije mogla izdržati, a da se ponovo ne nasmije sama sebi. Uskoro su se začula još dva smijeha, koja bi poput dvojice poslušnih psića se nasmijala a i utišala svaki put, kad bi ona to napravila.

Ema je u ruci zavrtila sjekiru držeći je za oštri dio. Ruka joj se počela tresti. Nikad nije zamišljala da je prvi put da mora nekog udariti ili možda čak i ubiti, tako blizu. Zanemarila je sve osjećaje, isklopila mozak i sve misli, koje su joj prolazile glavom. I prije nego što je shvatila, je držak sjekire bio na leđima visoke cure, koja je ispustila bolan krik, no nije ispalila metka.

Ipak Ema nije imala vremena da se veseli zbog toga. Sa leđa ju je napao visoki smeđokosi momak. Dan se za to vrijeme držao sa strane, dajući joj potporu pogledom.

'Obrana je najbolji napad. Koncentracija ti spašava život. Izbjegnuti udarac protivniku oduzme više energije nego primljeni. Iskoristi svoju višinu. Udari tamo, gdje protivnika najviše boli.'

Te riječi ju je naučio otac. Toliko puta ih je ponovila da su sad bile prva stvar na koju je pomislila, dok su je dvije snažne ruke napadale odozada. Dlan, koji ju je pokušao primiti za vrat, je presavila, te se ovalno lice dečka iza nje skrčilo od boli. Mislila je da ga je onesposobila, no ubrzo je oteo ruku od nje te joj odvalio teški udarac u glavu. U trenutku je pala na pod. Samo taj jedan udarac, kao da bi joj oduzeo svu snagu iz tijela.

-"Drži tu kučku."- Zapovijedila mu je plavokosa cura. Ema je rahlo podigla glavu te vidijela Louisa i Rowen, kako se bore za pištolj, koji je ležao nedaleko od njih na podu. Izgubila je koncentraciju, gledajući ih. Njena glava je bila povučena za kosu visoko u zrak. Na njenu sreću je napadač zgrabio i kosu i periku zajedno te nije skinuo perike. Još uvijek je bila na koljenima. Tad se prisjetila jedne borbe sa trenerom. Planirala je izvesti isto. Podigla se na jedno koljeno, dok je drugu nogu ispružila. Iskoristila je svu svoju moć, udarajući napadača u nogu te ga je na taj način oborila.

Otela se od njega te otrčala u kut. Louis je za ruke držao Rowen, ne dozvoljavajući joj da se pomakne. Tek što je Ema dohvatila pištolj sa poda, su je ponovo povukle dvije ruke. Prepoznala je malu tetovažu lava na zapešću te shvatila da je to zapravo Dan i da ovo znači još jedan dio njegove predstave za njih.

Okrenula se licom prema njemu uperući pištolj u njegovo lice. Odglumio je iznenađenje, vraćajući se par koraka nazad pritom podižući ruke u zrak. Rowen se zaustavila sa otimanjem od Louisa, koji ju je još uvijek čvrsto držao.

-"Uza zid!"- Poviknula je, te su Dan i onaj napadač, koji se u međuvremenu pridigao na noge, stali uza zid, naslonjajući se leđima na njega. -"Okrenite se."- Dodala je na što su se obojica polako okrenuli prema zidu, naslonjajući dlanove na sivi zid. No, za Rowen borba nije bila gotova. Iskoristila je Louisov trenutak nepažnje te se otela od njega. Otrčala je ka najbližim vratima. Ema je pogledala za njom, ne znajući što napraviti. Loviti je ili ostati i zadržati onu dvojicu na mjestu. Ako bi otišla, Dan bi morao nastaviti svoju glumu, te tako pomoći ubojici do sebe da ozlijedi Louisa.

Morala je ostati. A Rowen će opet pobjeći. Ta cura ima i previše sreće.

-"Gospođice dajte nam pištolj."- Pored nje se našao inspektor Max sa ženom, koju je dan 'onesvijestio' i koja je izgleda pozvala policiju. Ni Max kao ni ostali je nije prepoznao. Bio je isti kao i prije godinu dana. Ista plava kosa i plave oči. Obučen u strogo tamno smeđe odijelo. Predala mu je pištolj, dok su dva policajca u tamno plavim odijelima uhitila Dana i momka do njega. Za Dana će ovo biti dobro, jer će to biti još jedan dokaz da im je odan.

-"Abby! Zašto je polcija tu?"- Na kraju hodnika je stajao Zayn sa zabrinutim licom. Ubrzo se našao pored nje, povlačeći je u zagrljaj. Omotala je ruke oko njegovih ramena te ju je ubrzo preplavio osjećaj sigurnosti. Tek sad je počela shvaćati sve što se izdogađalo u zadnjih pet minuta. -"Što se dogodilo?"

-"Spasila me je."- Rekao je Louis, koji je stajao tik do njih. Znala je što ovo znači. Još jedna sličnost sa Emom. I upravo to je Zayn razmišljao. Već od prvog trenutka mu se svidjela njena sličnost sa Emom. No, ovo će pokrenuti još jedan val sumnje u njemu.

*

Louis je živ i zdrav. No, ne garantiram da će se svaka ova borba završiti na ovako lijep način. Ovo je samo da vas pripremim na gore. Ne znam, nadam se da ste si mogli sve zamisliti. Jer ako niste onda je bez veze da pisem borbe. Zato mi recite.

Nadam se da vam se svidja.

Lots of love, :)

xAzrax