Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 16.

Chapter 16.

-''Samo malo. Znači ti si sad u nekoj agenciji koja zapravo nas štiti. I oko lažiranja tvoje smrti ti je pomagao tvoj otac, koji je nekim čudom oživio?''- Harry zbunjeno ponovi, dok su njegove zelene oči govorile da još uvijek pokušava sastaviti dijelove puzle u svojim mislima.

-''Nije ni umro.''- Ema ga je ispravila, ponovo prinoseći narandžastu slamku ustima te ispijajući sok od narandže.

-''Da, to.''- On sleže sa ramenima, koncentrirajući svoj pogled na Jennu koja je sijedila pored Eme, preko puta njega i čiji plavo-sivi pogled je lutao po ostalim posjetiocima manjog kafića u kojem su sjedili. Ukratko, izbjegavala je Harryev pogled. Još uvijek je mentalno galamila na sebe, jer je prekršila vlastito obećanje. U onoj zgradi se ponašala, kao da je sva bol koju joj je nanijeo isparila i kao da se zapravo ništa nije ni dogodilo.

-''Još uvijek ne shvaćam zašto nećeš da Zayn sazna.''-  Jenna zamišljeno promrmlja, konačno se uključujući u razgovor kojeg su dosad vodili samo Harry i Ema.

-''Zbog vaše sigurnosti. Zapravo-''

-''A tvoja sigurnost?''- Harry iznenada upita, fokusirajući nekoliko tamniji pogled na djevojku ispred njega koja je ponovo nosila periku. Nije smijela riskirati. Spustila je pogled na svoje duge prste te počela neugodno kuckati po hrastovom stolu.

-''To nije važno.''- Odlučno promrmlja na što se Harry nasmija.

-''Kako nije važno? Moraš brinuti i za sebe. Ne uvijek ići okolo i spašavati nečije živote. Gle, znam da bi bilo užasno da se nekom od nas što dogodi. No, isto tako bi bilo užasno da se i tebi što dogodi. I zato ti neću dopustati da i dalje nastaviš sa tom svojom superherojskom ideom.''- Ljuto pokuca dlanom od stol, prije nego prinese čašu piva k ustima, još uvijek gledajući Emu.

-''Neće mi se ništa dogoditi. Nemojte brinuti oko toga.''- Uputi ohrabrujuće riječi Jenni i Harryu, koji se ponovo suho nasmija na kratko zadržavajući jezik između prednjih zuba.

-''To ne možeš znati.''- Reče odmahivajući glavom.

-''Ema. Upravu je. Samo si ti previše tvrdoglava da to priznaš nekom drugom. Barem razmisli da napustiš taj posao i da popričaš sa Zaynom, da mu rečeš sve.''- Ovog puta je Jenna pokušala da je nagovori, no ponovo bezuspiješno. Ema kratko sklopi oči, odmahivajući glavom.

-''Niko ne smije saznati. Morate čuvati tajnu za sebe.''- Pogleom pređe preko kovrdžavog momka u običnoj bijeloj majici koji je grickao usnicu, dok se igrao sa svojom čašom, do plavokose djevojke koja je isto tako gledala negdje u stol, duboko u svojim mislima. -''Molim vas.''- Doda, na što oboje podignuše poglede na nju.

-''Griješiš Ema.''- Harry po stoti put odmahnu glavom, još uvijek potpuno zatečen cijelom situacijom. Skrenu pogled ka Jenn na što ona skoro neopazno pokima. -''Nećemo reći.''- Ema duboko izdahnu zrak za kojeg nije ni znala da je zadržavala u plućima. Maleni osmijeh joj se izvuče na lice. -''Ne još. Samo zato, jer mislim da svak mora čuti to od tebe. Ali ako dođem u takvu situaciju da moram ponovo gledati Zayna kako dolazi pijan u stan i baca se na najbliži prostor za leći... Neću šutati.''

*

Ubrzanim korakom je preskočio zadnje dvije stepenice, dok je navlačio crni kačket na glavu te preko njega isto tako crnu kapuljaču. Podigao je crni pogled uokviren gustim, tamnim trepavicama te već ugledao nisku figuru plavokose djevojke ispred sebe. Promatrao ju je kako popravlja naramnicu kožne torbe te tek što je htijeo zovnuti njeno ime, je ona skrenula desno te ju je on izgubio iz vida.

Ubrzao je tempo te se sa smješkom približavao uglu crvene, ciglama ozidane zgrade. Skrenuo je u susjednu ulicu, no nakon što je ugledao Abby u društvu visokog smeđokosog momka, je njegov osmijeh nestao. Sreću, koja ga je do maloprije ispunjavala i zbog koje se osjetio lakšim no ikad, je ponovo zamijenuo neki teški osjećaj. Onakav koji ga je natjerevao da skupi obrve te nagužva čelo, dok se njegovo tijelo napelo. Sa svakom sekundom koju je provela sa tim nepoznatim momkom, je htijeo potrčati prema njoj, zgrabiti je za ruku te odvući daleko od njega. Negdje na samo. Zašto ga progone takve misli? Zapita se te odmahnu glavom.

Njih dvoje su samo prijatelji. Ni to ne trenutno. Ona neće ni da ga vidi, a on je ipak tu. Slijedi joj, promatra je, čeka da joj priđe. Da ode od tog nepoznatog momka te da baci svoje ruke oko njegovog vrata. Plitko izdahnu, dok je promatrao kako se Abby lagano smiješi i prima papirić u ruku, nakon čega smeđokosi momak odlazi. Vjerovatno joj je dao svoj broj.

Zayn napravi korak prema njoj u želji da istrgne papir iz njenih ruku, no vrati se nazad. On nema nikakvog prava na to. On njoj ne znači ništa. Kako li se samo varao...

-''Zayn?''- Iznenađenost u njenom glasu je bila očitna, dok mu je laganim i nesigurnim koracima prilazila. Izgledao je ljuto. Čvrsto zategnuta čeljust te rasširene oči. On se neugodno premjesti na drugu nogu, dok se strah u njoj samo povećavao. Što ako Harry i Jenna nisu održali obećanje i ako on zna da je ona...

-''Znaš, zar ne? Rekli su ti?''- Iznenada boježljivo upita.

-''Rekli šta? I ko?''- Podiže tamne obrve promatrajući nju kako mijenja izraz lica. Iz skoro rasplakanog do nekog uplašenog. Lagano otvori usta, no ubrzo ih zatvori, ne znajući što da kaže. Zayn se pomakne naprijed te se ona lagano trznu nakon što ga ugleda samo par centimetara ispred sebe. Toliko je htio preći prstima preko njenog tamnog lica te spojiti usne sa njenima. No, zdržao se. Upotrijebio je zadnje atome snage da se skoncentrira na nešto drugo, a ne na njene usne.

-''Ima li nešto što bih trebao znati?''

*

Huh. Nakon dugo vremena. Well. Ema. Sama sebi nakopavaš probleme. Am... Ne znam što reći. što mislite o ovome nastavku? Bilo šta? Nadam se da vam se sviđa.

Lots of love, :)