Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Secret Stalker (He was my darkness 2.)

Chapter 1.

Tiho se šunjala na prstima. Popela se na prednji dio jednostavnih baletanki. Skrčila je koljena, razgledavajući po stanu. Skoro nečujnim korakom se približala drvenoj komodici, ukrašenoj mnogo brojnim urezninama. Nagnula se nad bijelu vaznu te je privukla sebi. Pazila je svaki pokret. Nije smijela riskirati. To je ono što ju je tata naučio u ova dva mjeseca. Dva mjeseca od kako je ona 'mrtva', barem za one, koji su je prije poznavali.

Sporim pokretom je zavukla ruku u vaznu. Ispustila je mali mikrofon u obliki gumba. Oprezno je vratila vaznu na prošlo mjesto, pazeći da je plava ruža okrenuta u istom smjeru, kao i prije. Odmjerila je ostale vazne na komodi, različnih oblika, pamteći njihov položaj. Bio je isti kao i prije.

Nastavila je put po modernom stanovanju. Oprezno je otvorila bijela vrata, u čijoj sredini se nalazilo staklo, koje je sa svojim blagim linijama dajalo utisak valova na moru. Sa samim tim je osjetila nekakav mir. Bacila je pogled na unutrašnjost prostorije. Sjene različitih predmeta su joj skakale pred očima. Prvo je kroz prozor zagledala tamno nebo, ispunjeno brojnim, sitnim i nekoliko većim zvjezdicama. To je bilo nešto što ju je posjetilo na njega. On je bio njena tama, koja je njoj omogućila da se vidi. Tama u kojoj je ona svijetlila, bila posebna.

No, sad je izgubila tu tamu i ostao joj je samo dan. Dan kome ona nije ništa značila, dan u kom ona nije bila posebna. Njena sitna zvijezda se nije mogla vidjeti.

Spriječila je misli na Zayna, te skrenula pogled. Pomakla se prema staklenom trepezarijskom stolu na sredini sobe. Sklonila se te zalijepila još jedan mikrofon za dojnju stranu noge stola. Uspravila se pritom udarajući glavom od stol. Stol se zatresao i mogla je čuti blagi zvuk kotrljanja po staklu.

Kroz staklo je vidjela okrugli, valjkasti predmet kako ide prema rubu. Ispružila je ruku te ga zaustavila prije nego što je odjeknuo na podu. Ljuta na sebe, se uspravila, sa odlukom da će ovaj put biti puno opreznija.

Nastavila se kretati po stanu, ostavljajući brojne mikrofone. Željela se pobrinuti da sazna u pravo vrijeme, ako ubojice stupe u kontakt sa njima. Već je to napravila sa svim stanovima, gdje su živjeli ljudi, koji su joj značili. Zayna je pustila za kraj. Šećer na kraju.

Ustavila se pored malo odškrinjenih vrata, iza kojih je dopiralo svjetlo. Nakon dugog razmišljanja je otvorila vrata te krenula naprijed. Pogled joj je odmah pao na veliki krevet, u kojem je spavao Zayn. Približila mu se. Nakon dva duga mjeseca je ponovo vidjela njegovo lice. Promatrala ga je. Trenutno se osjećala kao neki serijski ubojica, samo oni se šunjaju po tuđim stanovima u 2 sata po noći.

Čučalna je pored kreveta. Sa usana joj se oteo sitni osmjeh, dok se prisjećala njihovih zajedničkih trenutaka. Mnogih razgovora preko skypa, glume u bolnici, prvog plesa, prvog poljubca, poljubca u zraku. Trenutka kad ju je pitao za vezu.

-"Ema..."- Promrmljao je okrećući glavu dublje u jastuk.

-Nije me zaboravio.-

Pomislila je. Zavukla je ruku u njegovu neurednu kosu te ju pokušala namjestiti povlačeći je u zrak. Onako kao što on to radi. Ispustio je još nekakav neobičan zvuk, a zatim ponovo utonuo u tvrdi san.

Ema se pridigla te krenula prema vratima. Zaustavila se uzimajući zadnji pogled na anđela, koji je tako spokojno spavao. Ko zna, kad će idući put imati priliku promotriti njegovo lice. Uzdahnula je te se okrenula na peti, zatvorajući bijela vrata za sobom.

*

Pa, druga sezona price He was my darkness: http://www.wattpad.com/story/9279915-he-was-my-darkness

Drukcija je nego prva, pisem u 3. licu. Mozda ce biti vise zbunjljivo, no jako volim pisati u 3. licu. Tako da sam se tako odlucila.. Am, nastavci ce uskoro krenuti. Mozda vec iduce sedmice.. Ovo je kratki uvod, nadam se da vam se svidja.

Lots of love, :)