Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 9.

Chapter 9.

Duboko je udahla te sa strahom prinijela telefon ka uhu.

-"Halo?"- Javila se. Vratila se u prošli položaj, leđima se naslonjajući na istu zgradu, dok je sa nesigurnosti čekala Zayna da počne govoriti. Nadala se da je Jenna ispunila svoje obećanje i da mu nije ništa rekla.

-"Hej! Pitao sam se bi li htijela na još jedan sladoled. Pošto sam zadnji put morao svog baciti, a danas nije onako toplo."- Nečujno je odahla. Nije ništa znao. No, ono u što je ona bila sigurna je da mora razgovarati sa Jennom i ovaj put joj sve objasniti. -"Abby jesi tu?"- Upitao je nakon kraće stanke. Ema je tek tad shvatila njegovo pitanje. Totalno je zaboravila da uopšte priča sa njim.

-"Am. Da, da. Može."- Od sreće bi dodala još kakvu entuzijastičnu riječ, no ustavila se shvativši da bi bilo previše čudno.

-"Za pola sata u našem parku?"- Ponovo je začula njegov glas. Mogla je čuti da je bio veseo, ali ne toliko koliko ona trenutno. 'Našem parku'. Tad joj se pojavila jedna misao. Taj park je bio njegov i Emin. Ne njegov i Abbyin. Zar ju je prepoznao, zar mu je Jenna što rekla ili ga ipak samo podsjeća na Emu?

-"Može."- Odgovorila je kratko, te poklopila bez pozdrava. Rukom je prošla kroz plavu kosu. Nakratko je sklopila oči. U trenutku se osjetila umornijom nego ikad. Da, sve ove misli čovjeka doista izmore. Jenna je ljuta na nju. Sumnja u Zayna da ju je prepoznao ili barem jednim malim dijelom misli da je ona. Problemi sa bandom, koja će sutra ponovo napasti. Samo ovaj put Louisa. Što sve ona cura neće napraviti zbog Nialla? Hoće da mu se osveti zbog toga što ju je ostavio na najgori mogući način. Želi povrijediti sve osobe, koje mu išta znače. Odkimala je glavom. Noćas će razmišljati o tome. Mora pripremiti nekakav plan, a sad se mora koncentrirati na sladoled sa Zaynom. Još jedan.

*

Hodao je pored nje sa zamišljenom pogledom. Par puta bi skrenuo pogled te pogledao njeno tamno lice, te kratku, plavu kosu. Ponovo nije mogao protiv sebe i protiv svojih misli. Prošla dva dana se toliko trudio da ne misli na tu curu, na tu neku njenu sličnost sa Emom, koju je uporno pokušavao zaboraviti. No, što se više trudio to mu je slabije išlo. Nije mogao. Kao da je ugravirala svoje ime sa crnom tintom preko njegovog srca, te tako zauzela svaki kutićek tog. Većina ih reče da druga polovica srca pripada najvećoj ljubavi. Čuo je toliko priča o tome. No, kolika je ta ljubav, ako je neko zarobio cijelo njegovo srce? Ne samo jedan djelić. I još uvijek ga ima. Drži ga u svojim rukama, iako je mrtva.

Barem je to mislio.

Da, cura pored njega ga je podsjećala na Emu, no nikad nije ni pomislio da je to ona, Ema. Da je cura, koja drži njegovo srce u svojim rukama živa, trenutno sramežljivo hoda pored njega sa sklonjenom glavom. Odlučnost koju je prije imala, sa kojom je žarila, bahatost do njega, sve je to nestalo. Nestalo sa Emom. Samo je jedan dio nje ostao i još uvijek živi. Onaj najveći i najljepši. Onaj dio kojeg je poklonila Zaynu.

-"Činiš se zamišljena."- Konačno se izvukao iz svojih misli, te promrmljao nešto, na taj način budeći nju iz njenih. Uputila mu je jedan slabi osmijeh, prije nego što se ponovo posvetila sladoledu od šumskog voća.

-"I ti se činiš."- Odgovorila mu je. Zayn je umaknuo poled, ne znajući kako ragirati na njene riječi. Da joj reče sve što ga muči ili ipak zadrži za sebe. Zavukao je ruku u džep od kožne jakne te su njegovi prsti ubrzo naišli na tanku narukvicu. Bila je potpuno ista, kao ona, koju je Emi poklonio njen otac. Nekoliko dana prije kobne nesreće, prije nego što je umro. No, još uvijek nije ništa rekao Abby za tu narukvicu, koja joj je ispala prvi dan, kad ju je sreo.

-"Nego... Što planiraš sutra?"- Upitao je, potpuno ignorirajući njenu rečenicu.

-"Idem na neku utakmicu."- Rekla je istinu. Nije da joj treba lagati oko toga? Ipak, stadion je velik i neće ni primjetiti da je i ona tamo. Louis tačnije, jer po njihovim podatcima, koje je dobila od Dana, će samo on biti tamo.