17.Hvala ti

442 30 1
                                    

Ela♡

Poslije duge vožnje Danijel zaustavi auto pored neke prašnjave ceste.

Izađem iz auta i pogledam oko sebe. Noge su mi se ukočile od sjedenja, pa napravim nekoliko koraka. Moji mišići su to oduševljeno pozdravili, a ja sam razgledala oko nas.

Veliko drveće se nalazilo svuda okolo, a njegove zelene krošnje su pravile hlad i štitile nas od jakog sunca koje je već bilo visoko na nebu.Bilo je prelijepo i uživala sam u pogledu.

"Prelijepo je" kažem naglas ono što mislim s velikim osmijehom.

"Drago mi je da ti se sviđa, ali to nije iznenađenje, dođi ovamo" Danijel mi pruži ruku, a ja je radosno prihvatim.
Šetali smo još neko vrijeme dok sam ja razgledala oko sebe i gledala kako je ovdje lijepa priroda.Na kraju se zaustavimo na nekoj čistini.

Ispred nas je bila velika čistina i oko nje velika gusta drveća.Čistinu je kvarilo samo jedno veliko drvo s ogromnom krošnjom koje je stajalo na sredini čistine ispod kojeg se nalazila mala klupica.

Veliki osmijeh se nalazio na mom licu i zbilja sam bila oduševljena. Pogledala sam u Danijela koji je gledao u mene.

"Hvala ti" kažem i dalje  s osmijehom.

"Na čemu?" kaže.

"Na tome što se dugo nisam osjećala ovako,  dugo nisam osjećala da sam ovako iskreno sretna i nekako živa" odgovorim mu i stvarno to mislim.

"Sačekaj sa zahvaljivanjem" odgovori i namigne mi ,pa me povede dalje prema klupici. Rekao mi je da sjednem tu i zatvorim oči.

"Ne varaj"-doda tiho i ponovo mi izmami smješak.

Poslušam ga i zatvorim oči. Čujem ptice kako pjevaju svuda oko nas, čisti šumski zrak je dodirivao moju kožu, a najljepši osjećaj od svih je taj što je Danijel bio pokraj mene i mogla sam da osjetim njegovu prisutnost.

Da sam ovdje bila sama ne bi mi bilo ovako lijepo, ali s Danijelom je sve ljepše.
Iz razmišljanja me trgne to što osjetim da Danijel stoji iza mene tako da se naježim od njegove blizine.Uhvati me za ruku i povede, a ja krenem za njim bez razmišljanja.

Vampirova djevojkaWhere stories live. Discover now