Vampirova djevojka

27.Neka pije iz moje vene

Ela ♡

Gledao me je kao da sam ga izdala. Odmahnula sam glavom jer sam bila potpuno zbunjena, a i boljela me činjenica da je Danijel pomislio da bih napravila nešto takvo. Ništa nije rekao, ali vidjela sam mu to u pogledu. Kao da me molio da objasnim i kažem da je sve nesporazum.

"Nisam nikome ništa rekla"-kažem glasno tako da svi čuju.

Zatim priđem Danijelu i to ne izazove nikakvu reakciju kod njega. Željela sam samo da mi on vjeruje. Samo mi je on bio važan. Kad priđem na korak od njega, podignem ruku i naslonim je na njegov obraz.

"Nisam nikome ništa rekla"- šapnem mu nježno iako znam da nas svi čuju.

"Prestani lagati"- vikne Marija bjesno, ali ju ja ignoriram.

"Nisam te izdala, vjeruj mi"-kažem ponovo i stavim i drugu ruku na Danijelovo lice.

"Nikad to ne bih napravila. Toliko toga si učinio za mene. Volim te Danijele. Nikad te ne bih izdala, kunem se. Ne znam tko je ovo napravio, ne znam zašto je rekao da pozdravi mene i žao mi je što se ovo dogodilo, ali ja nemam nikakve veze s tim."

Tada mi na pamet padne jedna ideja.

"Dokazat ću ti da govorim istinu"-kažem i odmaknem se na korak od Danijela. Skinem s ruke tanku, jednostavnu narukvicu koju mi je Danijel dao kao zaštitu od vampirskog kontrolisanja i okrenem se prema njemu.

"Natjeraj me da ti kažem istinu, pitaj me jesam li te izdala"-kažem samouvjereno jer znam da nisam kriva.

Danijel me pogleda zbunjeno, ali onda shvati što hoću. Priđe mi i svoje ruke stavi na moje obraze kao što sam ja maloprije uradila s njim.

"Vjerujem ti"-kaže mi polako.

"Pitaj me Danijele. Samo konačno riješi tu misteriju i makni sumnju s mene. Završi to već jednom"- kažem ubrzano i nervozno.

"Malena, reci mi istinu sada, jesi li rekla nekome moju tajnu?"-kaže Danijel gledajući duboko u moje oči.

"Nisam nikome rekla tvoju tajnu Danijele"-kažem gledajući boju njegovih očiju kako se lagano mijenja.

"Jesi li pričala s nekim u vezi mene i moje obitelji, o bilo čemu?"-upita ponovo.

"Ne Danijele, nikom nisam spominjala ni tebe ni tvoju obitelj"- kažem i dalje smireno.

"Znaš li išta o ovome što se danas dogodilo Andreju?"-postavi svoje posljednje pitanje.

"Voljela bih da ti mogu pomoći s tim, ali ne znam ništa o tome"- odgovorim i Danijel se odmakne od mene.

"Mislim da smo sada i to riješili. Ne znam tko je napao Andreja, ni što se desilo, ali znam da ja nemam nikakve veze s tim. Možda nisam jedna od vas i možda sam samo čovjek, ali nisam loša osoba. Nikad ne bih izdala nekog koga volim i one koji su se prema meni ponijeli lijepo. Također nisam ni toliko glupa da sama uđem u kuću punu vampira koje sam prethodno odala. Žao mi je što se ovo dogodilo i nadam se da ćete pronaći krivca, a sada me ispričajte."-ispričam u jednom dahu, pomalo povrijeđeno vraćajući narukvicu na ruku.

Okrenula sam se i krenula prema vratima. Nisam obraćala pažnju na nikog jer sam bila ljuta. Mrzila sam kada bi me netko optuživao za nešto ili mi ne bi vjerovao, ali najviše me povrijedilo Danijelovo ponašanje. Barem od njega sam se nadala da će mi vjerovati. Očekivala sam to. Ja sam njemu vjerovala kad je trebalo.

Požurila sam na svom putu prema vratima, ali zaustavilo me jaukanje koje je došlo iz kuta sobe. Onaj mladić s kolcem u trbuhu je stvarno loše izgledao. Bio je iscrpljen, koža mu je bila bjelkasto-sivkasta, žile su mu se nazirale ispod kože, a velike kapljice znoja su mu se pojavljivale na čelu. Izgledao je kao da će svaki trenutak pasti u nesvijest i bilo mi ga je jako žao. U tom trenu je Mariji zazvonio mobitel i ona se javila.

"Kvragu"-rekla je bijesno i vidjela sam kako svi navlače neki zabrinuti izraz lica. Očigledno su slušali njen telefonski razgovor i onog ko je bio s druge strane.

"Ne zanima me, nađi!"-viknula je i bacila mobitel u zid, a on se pretvorio u komade koji su padali po podu.

"Nema vremena"-rekao je Antonio zabrinuto.

Pogledala sam Danijela i vidjela da je i on zabrinut. Prišao mi je polako.Znam da sam već odavno trebala bit van ove sobe, ali nisam.

"Malena, moraš nam pomoći"-kaže molećivo."Ti si  nam jedina opcija"
Pogledam ga zbunjeno jer mi ništa nije jasno.

"Šta?"-kažem jednostavno jer ne znam šta bih drugo rekla. Uzme me za ruku i odvede u kut sobe kod onog ranjenog mladića.

"Ovaj kolac koji ovdje vidiš je posebno napravljen. Kad završi u vampiru drugi vampir ga ne smije izvaditi jer će i sam umrijeti. Kolac u vampiru otpusti otrov koji vampira oslabi, a ako otrov dođe do srca prije nego što se kolac izvadi vampir će umrijeti. Kolac može izvaditi jedino čovjek i to koji nije iskontrolisan. Ako ne izvadimo kolac uskoro Andrej će umrijeti."

"Uredu, šta moram napraviti?"-upitam

"Prihvati kolac čvrsto, 3 puta ga pomjeri u smjeru suprotnom od srca, ispravi i jako povuci"- slušala sam Danijelove upute i radila po njima. Povukla sam jako i osjetila izvlačenje drveta iz tijela. Osjećaj je bio grozan, ali uspjela sam izvući kolac. Pružila sam ga Danijelu koji ga je uzeo i spustio na stol.

Andrej je počeo kašljati, a kapljice znoja počele su se pojavljivati još više po njegovom licu. Marija je otrčala do njega u sekundi i zagrlila ga. Naslonila je njegovu glavu na sebe i poljubila ga u kosu. Izgledala je zabrinuto i tužno. Kristina je stajala iznad nje i držala ruku na njenom ramenu. U tom trenutku je u sobu ušao neki mladić zabrinuta pogleda kojeg prije nisam vidjela. Samo je odmahnuo glavom. Pogledala sam Danijela koji je gledao u mene.

"Treba mu ljudska krv iz vene"- odgovorio je na moje nepostavljno pitanje.

"Neka pije iz moje vene"-kažem prije nego što razmislim. Danijel me pogleda kao da bi najradije da izbjegne tu situaciju.

"Trebat će mu dosta dok to zaraste"-kaže zabrinuto.

"Izgleda loše, a i nemate vremena."

"Uredu"-kaže konačno poraženo
"Ne brini, ništa ti se neće dogoditi, pazim na tebe"-kaže, a ja samo klimnem glavom i svoj zglob ponudim Andreju. On uzme moju ruku i gladno zabije svoje oštre očnjake u nju. Bol je prostrujao cijelom mojom rukom i postajao je sve jači, dok je Andrej grizao sve više i gladnije.

Jauknula sam od bola i pogledala u Danijela. Vidjela sam da me gleda tužno i da mu se ovo ni malo ne sviđa. Nisam ga mogla gledati, pa sam spustila pogled prema Andreju koji je svakim gutljem izgledao sve bolje. Žile su se povlačile, a boja mu se vraćala u lice. Meni se bol u ruci širila poput nekih užarenih trnaca. Andreju se boja skoro vratila kad sam počela osjećati laganu vrtoglavicu. Pogledala sam Danijela koji me zabrinuto gledao i odmah krenuo prema meni.

"Andrej, dosta"- opomenuo je rođaka, ali ga ovaj nije slušao.

"Dosta"-viknuo je, ali ovaj nije slušao nego je zagrizao još jače. Osjećala sam slabost u nogama i naslonila sam se na Danijela koji me pridržao jednom rukom, a drugom je odvojio Andreja od mene. Naslonila sam se na Danijela jer mi se soba počela okretati.

"Vrti mi se"- rekla sam tiho, žmireći naslonjena na Danijela. Osjetila sam njegove ruke oko svojih koljena i struka i odjednom mi je nestalo tlo pod nogama.

"Sve će biti uredu malena"- rekao je i poljubio me u čelo. Posljednje čega se sjećam je moja krvava ruka i to da me Danijel iznio iz radne sobe. Poslije toga samo tama.

Evo ga ljudi nastavak, poslije malo duže stanke. Razlog je kao što vjerojatno i pretpostavljate škola i obaveze.😒 Žao mi je što ste ovako dugo čekali na nastavak, ali sad sam se potrudila da ga napišem i objavim, pa makar to bilo i u pola 3 ujutro😂. Voljela bih ako biste ostavili vote ili komentar jer mi to stvarno puno znači i ako imate neku teoriju o tome tko je kriv za ovu situaciju i tko to Eli pravi probleme,slobodno pišite u komentar. Volim vas, pusaa😘😘❤❤❤