Vampirova djevojka

2.Sa mnom si sigurna

Ela♡

Kao da je osjetio da ga promatram,promrmljao je nešto i otvorio oči. Okrenuo se prema meni i pogledi su nam se sreli, a ja sam ostala zaleđena. Čudni trnci su prošli kroz moje tijelo, a dlačice na vratu su mi se naježile. Imao je predivne plave oči kakve nikada do tada nisam vidjela i imala sam osjećaj kao da može da pročita svaku moju misao. Gledala sam ga tako nekoliko sekundi, a onda sam postiđena skrenula pogled u svoje ruke koje sam nervozno držala na krevetu. Ustao je s kauča i prišao mom krevetu, a onda sjeo na stolicu pored mene.

"Tko si ti ?" izustila sam slabašno jer mi je grlo bilo suho i hrapavo. Popiti čašu vode bi sada bilo savršeno.

"Ja sam Danijel, pomogao sam ti da dođeš do bolnice." odgovorio mi je dodajući mi čašu s vodom. Imao je tako lijep glas.

Nakon što to izgovori shvatim da uopće ne znam kako sam došla tu i što se dogodilo, ali sam to zaboravila zbog misterioznog mladića u kojeg sam gledala.

"Hvala"- ķažem mu kad otpijem gutljaj vode. Osjećaj je bio odličan, hladna voda koja je klizila niz moje suho grlo učinila je da se osjećam puno bolje.

"Što se dogodilo?" -upitam ga polako pokušavajući se sjetiti nečega.

"Imala si malu nezgodu, ali sve se dobro završilo, sada si sigurna"-odgovorio mi je nježno

Tada mi se sjećanje počinje vraćati. Noć, tama, nekoliko pijanih momaka i dozivanje dok sam se vraćala kući. Osjećaj straha koji su budili u meni i miris alkohola koji je posvuda vraćali su se u moje misli. Jedan od njih me priljubio uz zid dok su se ostali smijali i ruke pukušavao staviti pod moju haljinicu. Bilo ih je mnogo i njima je to bilo zabavno dok sam se ja tresla od straha i gađenja. Pokušala sam da ga odgurnem i pobjegnem, ali nisam mogla, bio je previše jak. Njegove ogromne, mišićave ruke su me držale u mjestu i nisam se mogla pomaknuti. Šetao je usnama  po mom vratu, grizao i dodirivao me rukom po bedrima, a ja ništa nisam mogla učiniti da ga spriječim. Zažmirila sam i pomolila se za čudo. Odjednom više nisam osjetila stisak na sebi, a pošto me on pridržavao pala sam i udarila glavom od rub stepenice.Onda ponovo samo tama i praznina i to je sve čega se sjećam .

Prisjetivši se svega toga naježim se i otme mi se slabašan jecaj. Danijel ustane i sjedne pokraj mene na krevet. Osjetila sam toplu tkaninu njegove majice na licu i to je bio tako lijep i utješan osjećaj. Zagrlio me jako dok su meni suze lagano jedna za drugom klizile niz obraze.

"Ššš malena, sad je sve uredu, sa mnom si sigurna, ništa ti se neće dogoditi, pstt"- šapuće mi dok me rukom miluje po kosi i drži jako u zagrljaju.Zagrlila sam ga gužvajući mu majicu i udišući njegov savršeni miris. Bio je to miris nekog deterdženta za rublje pomješan s muškim parfemom i još nečim što je mirisalo bolje od to dvoje, ali nisam bila sposobna odrediti šta je to. Tako je mišićav i ogroman, a opet na neki način tako nježan. Ne znam zašto ali osjećala sam se sigurno kraj njega iako ga ne poznajem. Njegov zagrljaj bio je tako utješno mjesto da sam ubrzo zaspala...