Vampirova djevojka

1.Buđenje

Ela♡

Tama. Osjetim jaku bol po cijelom tijelu. Imam osjećaj kao da će mi glava eksplodirati, a svaki živac u mom tijelu gori. Pokušavam otvoriti oči, ali ne mogu. Previše sam slaba da bih uspjela. Čujem glasove pokraj sebe, jedan tih i mekan ženski glas i jedan dubok i grub muški glas koji mu je bio potpuna suprotnost. Nisam mogla shvatiti čiji su to glasovi, nisam znala tko su njihovi vlasnici. Pokušala sam se skoncentrirati na ono što govore i svu energiju koju sam imala sam usmjerila na to.

"Majko molim te,ne ljuti se na mene, nisam mogao dopustiti da joj se nešto dogodi."-čujem kako muški glas progovara. Tko bi to mogao biti i o kome priča?-pomislim.

"Danijele, znaš da moramo biti oprezni, ne možemo si dopustiti da netko sazna što smo mi zaista."-odgovara ženski glas nježno. Sad sam zbunjena, ne poznajem nikakvog Danijela-glas u mojoj glavi je govorio. Ponovo sam pokušala da otvorim oči, ali nisam uspjela, pa sam samo nastavila da slušam osobe pored sebe.

"Znam majko, obećajem da ću biti oprezan i da će sve biti uredu, molim te"- tiho kaže muški glas. To je tako lijep glas, kada bih barem mogla otvoriti oči.

"Uredu mili, pazi na sebe molim te"-čujem ženski glas kako nježno odgovara.

"Hoću majko"-kaže muškarac, a zatim čujem lagano lupkanje potpetica i otvaranje vrata, a zatim njihovo zatvaranje i potpetice kako se udaljavaju. Pretpostavljam da je žena koja je pričala s Danijelom otišla.

Čujem i škripu stolice pokraj sebe i poželim otvoriti oči, ali ne mogu. Tama me želi progutati, pokušavam joj se oteti, ali ne vrijedi jer sam jednostavno previše slaba. Borim se protiv nje, ali na kraju se ipak prepustim i pustim da me odnese.

Poslije nekog vremena...

Polako otvaram oči. Ležim na velikom bijelom bolničkom krevetu, a u cijeloj sobi je mrak i svjetlost dolazi tek s hodnika. U mojoj ruci se nalazi zabodena igla za infuziju, a ja mrzim infuzije. Mislim, nitko ih ne voli. Razgledam još malo i tada u mračnom kutu sobe ugledam maleni kauč i na njemu nekog nepoznatog mladića kako spava.

Gusti crni pramenovi padali su mu preko čela. Oštre crte lica su mu stvarale grub izraz u snu. Kauč je bio malen i mladić je jedva nekako uspio leći na njega. Sigurna sam da mu je bilo neugodno. Nosio je bijelu majicu kratkih rukava koja je naglašavala njegove mišićave ruke i torzo. Sigurna sam da trenira svaki dan, jer izgleda kao neki grčki bog. Uz to je nosio obične crne traperice i cipele. Kao da je osjetio da ga promatram, promrmljao je nešto i otvorio oči...