Žuti list pada sa velikog kestena u parku i zaustavi se na klupi pored mene. Pogledam u njega i prisjetim se šta je danas.
Bože, kako godine lete i vrijeme prolazi. Danas mu je rođendan i ja kao i svake godine na isti dan dođem na ovo mjesto gdje je sve i počelo i završilo. Baš sve i sad me po nekad uhvati ono ludilo šta bi bilo kad bi bilo.
Uzmem onaj list i okrenem ga na drugu stranu i pogledam u svoju burmu. On danas slavi svoj trideset peti rođendan i petu godišnjicu braka. A ja i dalje čeznem za jednim čovjekom a spavam sa drugim. Kako jadno.
I ja sam u braku, mogu da kažem i da sam sretna ali ne kao što sam bila s njim. Takva ljubav se samo jednom u životu pronalazi. Samo jednom doživiš preporod duše pored nekog i samo taj neko može da sastavi sve ono što je popucalo.
Pogledam u sivo nebo i vjetar od nekud nanese jednu kap kiše koja mi pade na čelo. Kasna je jesen, vrijeme joj je. Park je skoro skroz prazan i poslednji šetači odlaze, vodeći djecu i svoje ljubimce. Nekoliko njih mi kimne glavom i ja samo napravim usiljeni smješak i pozdravim jednako. Nemam snage za više, posebno kad me sjećanja sustignu.
Ne mogu još da se pomaknem i prohladan vjetar nanese moju kosu na lice i natjera hladnoću u krv. Srce mi zaigra i podignem pogled prema spomeniku koji je u centru parka i vidim ga.Njega koji me ima i kad me nema i koji me može i sad uništiti.
Vidim muškarca koji je moj život i moja duša vidim ga kako laganim korakom ide prema meni i ne vjerujem da je on. Kao da sam ga prizvala mislima i vapajima srca. Nismo se vidjeli godinama. Poznajem taj hod, način na koji pomjera ruku i ona ramena bi prepoznala svugdje. Kosa mu je malo duža, lice prekriva brada, a kaput na njemu mu daje izgled savršenog muškarca. I dalje okrećem list u ruci ali gledam u njega.
Tako je lijep, uvijek je bio poseban i zračio nekom posebnom aurom. Uvijek sam mogla da ga osjetim u svojoj blizini a da ga i ne vidim.
,,To si stvarno ti'' Taj glas bi prepoznala među milion sličnih, jedino je on mogao da me miluje njime.
,, Da, ja sam. Od kud ti ovdje'' znam da ne živi više ovdje. Preselio se u Italiju sa ženom i djetetom.
,,Šetala sam pa...'' nakrivio je glavu u stranu i nasmješio se.
,, Da li je slobodno'' pokaže mjesto na klupi pored mene i ja samo kimnem glavom.
Sjeo je i gledao ispred sebe. Ćutao je on sebi ja sebi. Tišina je govorila umjesto nas. Baš kao i sve drugo što je stajalo između.
,,Udala si se'' pitao je i opet nisam odgovorila. Kimnula sam glavom u potvrdan odgovor.Glas bi mi mogao pući i ne želim da me vidi kao slabu.
,,Imaš li djecu'' odmahnula sam glavom i prećutala gorku istinu.
,,Molim te reci nešto. Želim da ti čujem glas bar još malo'' zaboljelo me to što sam čula u njegovom glasu, i zapitala sam se da li je sretan? Bio je toliko uporan a meni je malo falilo da se slomim, ali ipak nisam.
,, Srećan rođendan'' tiho kažem, ali drhtaj iz glasa nisam mogla da sakrijem. Tad se okrenu i pogleda me u oči. Sitna kiša je počela da pada i vjetar je postajao jači.
,, Hvala, anđele'' i tad je izašla iz mog oka. Izdala me suza i kliznula niz moj hladan obraz ostavljajući vruć trag za sobom. Gledamo me baš kao i ranije a srce mi se cijepalo zbog toga.
,, Trebala bi krenuti'' ustali smo oboje u istom trenutku.
,, Svake godine na ovaj dan dođeš ovdje i sjediš neko vrijeme. Vidjeo sam to. Samo da znaš nisam te zaboravio niti bi to ikad mogao'' zašto ne ućutiš i ne kreneš tamo gdje treba da ideš? Dosipaš na otvorene rane so i samo još više zarijevaš nož kroz moju dušu.
,, Drago mi je da sam te vidjela'' bar toliko mogu još. Samo da te gledam iz daleka, za sve ostalo su prošli vozovi.
,, Stani'' rekavši to ukopala sam se na mjestu. Nisam se okrenula ali onda je prošao ispred mene.
,, Daj mi poklon'' nisam shvatila odmah šta želi, ali odjednom sam osjetila njegov dah na usnama i srce je došlo u grlo. Ne, to je pogrešno. Nisam ni uspjela da odreagujem već je uzimao sve što sam imala još jednom i neka sam prokleta dala sam mu sve.
,,Volim te'' prošaptao je i dlanovima obrisao moje mokro lice. Mokro i od suza i od kiše.
,, Volim i ja tebe'' grudi su mi se stezale od boli i od onog što će sad da bude. On se vraća u svoj dom ja u svoj.
Boli, i nakon toliko godina boli. Boli i duša i tijelo i život i snovi. Sve se raspada, samo se pitam koliko još ću moći da izdržim?
tara1415 hvala draga za cover
još samo ovo i neću više.
Šta kažete?
ljubim vas
Duška
