"Strahinja... Zvoni ti telefon" jedva sam otvorio oči tražeći je pogledom. Još je bila pospana i ležala je potpuno gola pored mene. Telefon je i dalje prigušeno zvonio iz susjedne prostorije i nisam imao ni najmanju želju da se odvojim od nje i javim se.
"Može da čeka" Privučem je sebi i obavijem je rukama i ne trudeći se da sakrijem jutarnju erekciju. Spojim usne sa njenim i poljubim je onako kako sam to radio dk smo bili zajedno. Lijeno i polako, sve dok se ne počne vrpoljiti ispod mene, tad znam da sam je doveo do tačke gdje će me moliti da ne stajem i gdje ću se opet izgubiti sa njom. Ni u najluđem snu je ne bih pustio sad, pa sam opet ignorisao zvono na telefonu i krenuo u osvajanje njenog tijela ni sam ne znam po koji put od sinoć. Ne mogu za jednu noć nadoknadim godine iza nas. Treba mi više vremena, više nje.
Grickam joj vrat i dlanovima prekrivam oble grudi. Njeni tihi uzdasi mi govore koliko uživa u svakom mom dodiru. Od kako me juče poljubila u apartmanu svaki trenutak koristim da je dodirnem, privijem uz sebe i poljubim. Bojim se da bi svaki tren mogla da nestane i da više ne budem imao tu privilegiju kao sad...
"Volim te..." šapnuo sam joj na uho. Usnama je poklopila moje. Mogao sam sa njenog lica da pročitam svaku emociju. Da mi nikad više ne kaže te dvije riječi ja bi znao šta osjeća. Njeno tijelo, svaki njen uzdah, pogled i dodir odišu pripadanjem i obožavanjem, ona je žena koja voli jednom, ali zauvijek.
Koliko god puta mi se predala, pokazala koliko mi sebe daje i kako, meni je trebalo više. Želio sam da je vežem uz sebe, da je upijem i zadržim tako da neam kuda da ode, da joj centar svijeta budem ja i ako bi i otišla, da se vrati jer ne može bez ljubavi koju joj nudim.
"Namjerno me mučiš" zna da je tako, ali nije mi žao. Volim kako se izvija prema meni, kako traži više mene, kako se spajam sa njom i kako se raspada oko mene na vrhuncu kad se slomi.
"Namjerno te volim. Namjerno te želim i namjerno ću te svezati za sebe. I sve što ti radim, radim jer te obožavam" spajam nas polako, mučeći oboje, jer ono što se desi kad se nađe koža na koži tjera me da zaboravim na sve i nasrnem na nju kao pećinski čovjek.
Ta žena je moje sve i sreća i bol, a ja bi je uzeo čak i da je otrov koji će me lagano ubijati svaki dan dok sam živ, samo zato što je volim više od samog sebe. Mogao bih da izdržim sve samo da svako jutro prvo vidim nju, pa onda sve ostalo.
Lagano sam se kretao u njoj prisvajajući svaki djelić nje ponovo i ponovo. Kad sam osjetio r prvo podrhtavanje njene unutrašnjosti i napetost u njenim mišićima, ubrzao sam i natjerao je da glasno zazove moje ime. Tako me i jeste povukla za sobom u more užitka. Tresao sam se dok sam se prosipao duboko u njoj i moleći se da pilila zakaže i da ostavim vječni trag u ženi koja živi u meni.
"Ko god da te zove, moraš da se javiš" mumlja mi u vrat dok ležim preko nje i dolazim do vazduha.
"Znam, samo nemam ni najmanju želju da se pomaknem. Ovdje mi je savršeno dobro" znao sam da će veće odgađanje samo da napravi gore pa sam ustao i ostavio je da se lijeno proteže u izgužvanoj postelji sa tragovima burne noći.
Mumljao sam ni malo zadovoljan kad sam pogledao na sat. Tek je pola osam, a onda me uhvatila panika. Šta ako je Dijana zvala i Mina je loše? Talas krivice se prolio niz moje grudi jer sam sebično mislio na sebe zanemarujući činjenicu da sam dijete ostavio kod majke koja je kučka kad joj tsko dođe.
Veliborovo ime je blještalo na ekranu i sočno sam opsovao. Šta izvodi u ovo doba? Znao je gdje sam.
"Nadam se da negdje gori kad me zoveš u ovo doba a znaš da nisam sam" zbrzam svoje riječi i sa druge strane čujem gužvu i sirene hitne pomoći.
"Krenuo sam po tebe lično! Koji kurac se ne javljaš? Imamo veliko sranje brate. Dijana i Mina su smještene u vozilo hitne pomoći i nemam dobre vijesti. Dijana je preminula, a Mina je u nesvijesti. Krvi je na sve strane. Idemo u glavnu bolnicu i čekam te tamo" u glavi mi je odjednom pulsiralo i prijetilo eksplozijom kakvu nikad nisam imao. Moja kći je loše... Šta su radile vani.
