Samo jedan potpis će mi promjeniti život i više sam nego spremna na to. Predugo sam bila u otrovnoj sredini i udovoljavajući ljudima oko sebe, negdje sam se izgubila. Sve je postalo sivo i svaki dan jednak onom predhodnom. Ono što je s vremena na vrijeme uzburkalo moje jezero duše, bio je Strahinja koji bi me prodrmao iz korijena svaki put kad bi se sreli, zahtjevajući od mene da postanem ona ista ja i prpustim se, ali oprez, obraz i moral mi nisu dozvolili to. Sve ono što je postalo manje važno mene je kočilo jer sam željela da me ne nagriza krivica više nego što jeste.
I sad dok sjedim preko puta svog odvjetnika i žvrljam svoje ime na dnu dokumenata, osjećam se po malo i krivom i dužnom, a najviše se osjećam usamljenom.
Kriva sam jer sam po ko zna koji put u životu donijela pogrešnu odluku. Dužna sam Vladanu bar zahvalnost što me vratio među žive, a usamljenost je nešto na što ću se morati navići koračajući dalje kroz život.
Ne osjećam olakšanje kao što sam mislila da ću, samo neku čudnu mješavinu neuspjeha i propalih godina nizašta.
"Dva restorana su na vaše ime i imate pravo tražiti sve što ste stekli u braku s njim" nasmješim se advokatu odmahujući glavom.
"Ni ove restorane ne želim. Ništa što on daje mi ne treba, slobodno može sve da zadrži. Danas ću otići do notara da odradi i to. Odavde želim otići kao slobodna žena, i bez tereta prošlosti. To uključuje prekid sa svim posebno onim što ima veze sa Vladanom" ne želim zbog posla da se vratim ovdje, jednostavno želim da se oporavim i očvrsnem, a novi početak negdje u drugom sredini će mi pomoći u tome. Još me žmarci preplave i zadrhtim kad se sjetim kako su ona dvojica došla u ured i prijetila. A Vladanova reakcija je bila zapanjujuća. Nisam mislila da će mu to tako malo značiti, kao da se ništa nije ni dogodilo ili to što je bilo nije ništa veliko. Mislila sam da ljubav podrazumijeva i sigurnost, očito sam se prevarila ili sam tu ljubav zamjenila za neku drugu. Kako god okrenem, ne vraćam se na stari. Samo da sredim sve za ovih sedam dana i bježim odavde. Sonja će mi pomoći da se spakujem i odselim. Još nisam odlučila gdje ću početi, ali negdje moram. Ovdje ne mogu ostati ako mislim da preživim.
Nakon advokata sam se vratima u hotel. Nazvala sam Sonju i rekla joj gdje sam i da ćemo se naći večeras, ako ne budem morala da uradim nešto drugo. Sutra ću da odem i sredim sve za restorane, preumorna sam za još dokumenata.
Ručala sam i zaspala, potpuno iscrpljena.
Kad sam se probudila noć je pala i u sobi je bio mrak. Imala sam slabu glavobolju i umornija sam sad nego prije spavanja. Predhodne dane sam provela na selu kod svoje dalje rodice i bilo mi je super na svježem vazduhu daleko od svega.
Telefon mi zvoni i posežem prema torbi tražeći ga po pregradama. Prestao je prije nego li sam ga našla.
Totalno sam zaboravila na Sonju i dogovor s njom. Nisam bila za izlazak, u ovakvom stanju nisam zapravo ni za šta. Nije zaslužila da je ispalim ali svakako moram da večeram pa možemo se naći u restoranu hotela.
Napisala sam joj poruku i otišla da se istuširam. Nisam potrošila mnogo vremena spremajući se jer sam se radovala susretu sa njom. Nekako mi je na kraju samo ona ovdje ostala a da vrijedi mog vremena i pažnje. Ona mi dođe kao glas razuma u cijeloj ovoj zbrci od mog života i drži me kao sidro barku u oluji.
Nekoliko minuta kasnije sam je našla na recepciji kako me čeka. Bez ijednog pitanja me zagrlila snažno i mogla sam osjetiti koliko sam joj nedostajala.
"Tako mi je drago da si dobro" pogledom je prelazila po mom licu tražeći nešto i na kraju se samo široko osmjehnula. Dok smo gledale jelovnik i naručivale večeru, pričala mi je novosti koje sam propustila u poslednje vrijeme. Njoj nikako nije dosadno, a ono što mi je na kraju saopštila natjeralo me na oprez.
"Ne znam Ema, kako to shvatiti, ali da sam mu tražila da klekne i zamoli me da mu kažem nešto više sigurna sam da bi uradio to. Svi znamo koliko je ponosan, da neke stvari nikad ne bi sebi dopustilo, znam i koliki mu je ego, samo ovaj put je nešto drugačije. Mada mu i sad ne vjerujem u potpunosti samo da znaš" nervozno sam oketala čašu u ruci, slušajući njemu stranu priče o iznenadnoj posjeti mog bivšeg momka, moje največe ljubavi i najgore propasti.
