GODINU DANA KASNIJE
Prekrijem tijelo svog jednogodišnjeg sina i pomilujem mu rukom kosicu kao percem. Izgleda kao anđeo i srce mi je više nego puno kad pogledam u svoje maleno blago. Kad se osvrnem nazad i pogledam u prošlost, sve uspone i padove koje sam prešla, vrijedi ovog što sad imam. Da znam da ću još jednom dobiti sve ovo što imam sad, prošla bih isti trnovit put. Dario i Mina su sjajna djeca a Strahinja... Pa on je kao i uvijek priča za sebe.
Zašto?
Ovaj put to nije u loše, zapravo je sjajno i po nekad se bojim da će nas ugušiti u svojoj ljubavi i pažnji kojom nas obasipa. Prema djeci je toliko sjajan da se ne meogu nepitati kako ima toliko energije za oboje. Darija i čuva i presvlači, a Minu i dalje vozi, ali ne u vrtić, nego u školu. Prohodala je i postala normalna djevojčica iako još uvijek mora da se pazi i ima redovne kontrole kod doktora. Moj i njegov odnos nikad nije bio bolji. Ne postoji dan da me ne nazove bar tri puta i pošalje ko zna koliko poruka. Svaki put da mi kaže koliko me voli ili ako je negdje na terenu ili van grada, govori mi kako mu nedostajem i kako samo hoće da dođe kući.
Trebalo je mnogo vremena da se stvari među nama poprave na pravi način. Ne mogu reći da me ni jednom nije ponijela ljubomora jer jeste, ali ja znam da on mene voli dovoljno da mu ne treba niko i to je milion puta pokazao. Možda me malo lomi nesigurnost jer ja više ne izgledam kao prije, a on pokosi sve gdje god se pojavi. Nenormalno je zgodan i žene su oduvijek balavile za njim. Meni su ostali tragovi trudnoće, ali nije to ništa mnogo, malo stomaka i jači kukovi, a mislim da bi teretana to mogla srediti. Međutim, želim još malo vremena da provedem sa djecom bez dodatnih obaveza. Dovoljno mi je što moram na posao svaki dan i što se nekad ne viđamo svega sat ili dva.
Zatvorim vrata Darijeve sobe i uputim se u našu spavaću. Mina ima još tri i po sata škole, a Ines će doći za pola sata da čuva bebu. Mislim da ću navratiti do Strahinje i malo ga iznenaditi, prije nego li odem na posao. Ali prvo tuš...
****
Nanijela sam maskaru na trepavice i još jednom pucnula usnama. Kosa mi je suva i samo sam je raspustila preko ramena. Izgledam dobro i ne vide se toliko tragovi umora. Suknja na meni je pristojne dužinje a košulja prijanja uz grudi i dugmići svjetlucaju. Ines je došla i dajem joj upustva za sve što treba dok ja ne stignem nazad ili se Strahinja ne vrati, a znam da joj ne trebam reći ništa, to je zbog mog mira. Ona zna šta radi.
Do Strahinjine firme imam pola sata vožnje i pustim neku laganu muziku da svira u pozadini. Stigla mi je poruka i na brzinu škicnem. Znam da je on, piše samo da me voli i pita jesam li otišla na posao. Ne odgovaram ništa nego prepuštam leptirima u stomaku da zaigraju svoj ples. Po nekad sam smiješna sama sebi jer ne mogu da obuzdam reakcije svog tijela na tog muškarca. Još uvijek me toplota obuzme svaki put kad se njegova ruka nađe u mojoj a srce u grudima zakuca jače i brže. Svaki sekunde ljubav u meni raste još više, ako je to moguće i samo joj se prepustim da me nosi. Način na koji me voli obara sa nogu, potresa ne samo naš svijet nego i mnoge tuđe od zavisti i ljubomore. Zato svaki put prije nego li ga za bilo šta optužim porazgovaram sa njim. Valjda ti demoni iz prošlosti po nekad pruže kandže prema nama i poljuljaju povjerenje koje smo nanovo izgradili. Ali se borim i odnijeću pobjedu.
Nisam mu se javila da stižem, ali kako nije prvi puta da sam ovdje pozdravljam one koje sam upoznala kad je preselio u ovu zgradu. Gordana je žena u kasnim tridesetima i za Strahinju radi kao arhitekta, veoma je prijatna i druželjubiva. Slavko je pomoćnik samo ne znam čiji jer su njih dvoje očito u nekoj vezi. Imaju jednu zajedničku sekretaricu, malu Danijelu, slatku, ali jezičatu bombicu.
"Hej, Dano, je li on tu" pitam je nakon što sam je poljubila u obraz i njena inače nasmijana faca se uozbilji. Jeste tu je, ali ima stranku. Hoćeš da ga pozovem ili ćeš da sačekaš" pita me.
