I prije nego li sam otvorila oči, postala sam svjesna tijela pored mog. Preplavio me njegov miris i mogla bih se gušiti u njemu. Ne pomjeram se ni milimetar iako moram u toalet. Polako se podignem na lakat i pogledam u lice čovjeka koga volim više od ičeg na ovom svijetu. Trepavice mu padaju na jagodice, a disanje je ravnomjerno i ujednačeno. Još uvijek spava i ne mogu da vjerovati da je došao bez najave i da je ostao bez poziva. Nije skinuo ni odjeću sa sebe i uzeo je drugi prekrivač. Nasmješim se na to jer znam da je oduvijek spavao u boksericama. Trebala bih da se ljutim ali ne mogu. U njemu je bilo toliko iskrenog kajanja i još veće zabrinutosti. Došao je kao po običaju samo da vidi kako sam, a ostao jer nije mogao da ode, a ni ja nisam željela da ode. Baš kao što je rekao da sam ja njemu nedostajala, tako je nedostajao i on meni. Hoću da ga dotaknem, ali znam da ću ga probuditi, ne želim baš to. Treba mu sna.
"Šta da radim sa tobom..." postavljam pitanje tiho, za sebe ali se iznenadim kad začujem njegov hrapav glas.
"Samo me voli dovoljno da mi daš još jednu šansu. Nemoj me tjerati od sebe" nisam znala da je budan.
"Izvini. Nisam htjela da te budim..."ne znam zašto pričam ovako tiho.
"Volim te, anđele. više od samog sebe" lijeno zatrepće i stomak mi se veže u čvor. Brada koja mu je tek izrasla sigurno bi me bockala po koži da me poljubi ili zarije svoju glavu u pergib mog vrata da udahne duboko kao što to voli.
"Znam Strahinja, ali se bojim. Tebe, sebe, nas zajedno. budućnosti... Nije tako jednostavno" kažem mu.
"A kad je bilo jednostavno" pa nije nikad ali mu ne odgovaram.
"Ustaću da nam skuvam kafu, ako si za" njegova ruka preklopi moju i preplete prste sa mojima. Zatvorim oči jer ne mogu samo tako učiti sve emocije koje se poput kiše slivaju po meni.
"Ostani još malo tu. Nemoj ići nigdje" zašto moram biti toliko slaba pored njega kad znam šta može da uradi sa mnom.
Umjesto da pobjegnem prepletem noge sa njegovim i pustim da me te dvije snažne ruke drže kao najvrednija stvar na planeti. Srce u grudima mu je bubnjalo što na sat. Da je moglo iskočit bilo bi u mojim rukama.
"Hvala što si došao i što si ostao" tek kad sam to izgovorila shvatila sam koliko sam naspavana i odmorna. Svaki veče sam rešavala papirologiju sve dok mi slova pred očima nisu postale samo mrljice. Tako sam lakše zaspala, a kako je trudnoća odmicala lakše mi je bilo umoriti se.
"Žao mi je što sam te poslušao i što nisam došao ranije. Ne čuvaš se ni malo, Ema. Moraš biti dobro da bi bebica bila snažna i zdrava kad stigne na svijet. Moraš biti snažna za mene" poljubi mi kosu i stisne me jače.
Dugo smo ostali ležati tako jedno uz drugo, ali njegov telefon, nakon toga i moj su nas natjerali natjerali da ustanemo. Dok je on očito pričao sa Ines, ja sam se morala pozabaviti problemom u restoranu. Po nekad mi se čini da neću moći ovo da izguram sama, koliko god mi Danijela, moja zamjena pomagala. Objasnila sam joj da ćemo imati sastanak i da raspiše oglas za još radnika, jer jedan kuvar i dva konobara nisu dovoljni za obim posla koji imamo, a gdje je ispomoć u kuhinji. Od mene do daljnjeg neće imati veće koristi osim plate i po nekog obilaska s vremena na vrijeme, posebno nakon poroda.
Pripremala sam kafu kad je Strahinja došao u kuhinju. Nisam se trebala okrenuti da bi znala da stoji iza mene i posmatra me dok pripremam kafu. Nežno me obgrli preko stomaka i poljubi u vrat, a maleni život u meni se pomjeri tako da je mogao osjetiti njen pokret.
"Još neko je budan" prelazi rukama lagano po mom stomaku, a bebica u meni kao da reaguje na njegove dodire i miče se.
"Da. Budna je" ruke mi drhte dok sipam kafu u šoljice, a suze u očima prijete da se izliju svaki čaš.
