19.
Cijelu noć sam sanjala Strahinju. Ne znam da li je to zato što smo se sreli juče ili zato što sam se vratila još jednom u naš grad gdje me skoro sve podsjeća na njega. Slagala bih ako kažem da nijednom nisam pomislila na njega, poželjela da ga vidim samo u prolazu ili samo da jednom čujem kako me doziva. Ali odluka je donesena i uspjela sam da krenem sama naprijed.
Ne mogu reći da je sve bilo bez problema i lako, ali nije bilo toliko teško. Zaposlila sam se u jednom supermarketu i radim za kasom. Nije baš idealan posao ali ja sam zadovoljna s tim dok ne naleti nešto bolje. Uz to sam upoznala divne nove ljude i sprijateljila se sa Ivanom, lokalnim vlasnikom kafića u koji sam svraćala povremeno na kafu prije posla ili nakon istog. Ljubazan je i duhovit, nije navalentan ali nisam glupa pa da ne vidim kako me gleda ili kako se ophodi prema meni. Morala sam mu staviti do znanja da ne želim ništa više od prijateljstva i da je ne očekuje od mene bilo šta. Možda nije baš lijepo, ali je iskreno. Ja sam neko ko još uvijek vjeruje da se u srcu može nositi samo jedan čovjek, da se samo jedno srce voli iskreno i za cijeli život, da se samo jedna osoba uklapa sa namai taj isti je bio i moj život i moja propast. Ja sam voljela, ja volim i voljeću samo Strahinju. Ako iko ikad pomisli kako sam luda i kako mučim samu sebe, neka pokuša od svog tijela da isčupa ud i nekakaže da je uspio, a da ne boli. Tako je i on dio mene i nema šanse da ga uklonim. Kao da je u samom mom krvotoku, diše u meni, živi kroz mene. Moj.
Zašto sam se vratia? Agent za nekretnine je našao kupca za moj i Vladanov stan, a ja moram da se riješim svih stvari koje su ostale unutra. Nemam pojma iz kog sam razloga toliko nervozna ni zašto mi se ovoliko ruke tresu i dlanovi znoje. To je bio moj dom skoro pet godina, tu sam živjela, ali sam i mnoge dane na istom mjestu sama provela.
Kako sam ušla, ustajao vazduh mi je natjeraao žuč u grlo. Umalo sam povratila. Brzo sam otvorila prozore i u imeniku pronašla Ružu, ženu koja je čistila stan prije i zamolila je da dođe. Sreća pa je pristala bez pogovora. Sačekala sam malo da unutra uđe svjež vazduh i da Ruža dođe pa da krenem spakovati ono najvažnije i ostalo ću pokloniti. Ništa od ovog ne mislim odnijeti sa sobom. Pokloniću u Crveni krst i odjeću i namještaj.
Ruža je u sobi pakovala odjeću, a ja sam otišla do njegove radne sobe i otvorila ladice sa dokumentima. Bili su tu pasoš i vozačka dozvola, naš vjenčani list i pištolj u futroli. U ostalim ladicama su bili papiri od restorana, svi na moje ime , uključujući i onaj koji se pretvorio u pepeo. Zadnja ladica je bila zaključana ali samključ našla ispod fascikli u drugoj ladici. Ne znam šta sam očekivala da ću naći, ali sigurno ne kovertu i nekoliko CD-ova i slike. Ono što sam našla na slikama me zaprepastilo. Na svakoj od njih je bila Dijana, Strahinjina bivša žena. Na nekima je bila sa malom Minom i Strahinjom,ali u većini slučajeva je bila sama. Za kog vraga su Vladanu trebale njene slike? Da li je on mene varao sa njom? Ma ne... To je naprosto nemoguće. Ali sam ispod svega toga našla narokvicu sa njenim imenom i datumom pored.
Ako sam išta morala da uradim, mislim da bih trebala da se nađem sa Dijanom i da vidim šta sve ovo znači. Kopala sam i dalje po stvarima ne tražeći ništa određeno, ali mi đavo nije dao mira, pa sam uključila njegov laptop i počela da pretražujem dokumente. Nigdje nisam našla njeno ime, ali zato jesam sve zaposlene i njihove platne liste. Čak i neke izvode je imao na računaru. Tad mi je pažnju privukao fajl sa slikama i otvorila sam.
Odjednom mi je bilo zlo. Slike su imale datume na sebi i svaka koja je bila tu stara je više od šest godina. Vladan i Dijana su bili u vezi, a ovo u šta gledam su najintimniji trenutci među njima. Na većini slika Dijana je gola ili polugola. Negdje su oboje. Znam kakav je Vladan bio prije, ali nisam znala da je imao išta sa njom. Bio je dosta mršaviji nego prije smrti, jednako lijep, ali povučen tip. Iako se družio sa svima nama, nije ni sa kim bio prisan kao ja sa Sonjom. Kroz mene je strujao bijes, nisam vidjela dalje od nosa. Ja sam predmet osvete, ja sam neko ko je bio piun u njegovoj igri. Tresla sam se i trebala sam čašu vode. Možda i nešto jače. Ne znam samo znam da ovo više ne mogu gledati. Isključim laptop i poklopim ga pa tek tad na stolu vidim kovertu oslovljenu na moje ime. Velikim slovima je pisalo ZA EMILIJU i nacrtano malo srce pored. Taj rukopis bih prepoznala svugdje. To je Vladan napisao.
