2.MAJA

2.7K 218 49
                                    

Bum, bum, bum... Toliko mi srce tuče i u grudima i u ušima. Dlanovi me peku od dodira njegove kože i mozak mi je rasut, svuda sam osim ovdje i ovog trenutka. Emotivna bura juri kroz mene i znam da sam samo i dalje povrijeđena zato što sam mu se otvoreno ponudila i dobila jedno veliko NE. Vozim, a nisam ni svjesna gdje sam, kazaljka na satu pokazuje stotinudvadeset, ali ne posustajem. Vrištala bi, snažno tako da bar malo izbacim svega tog iz sebe.

Ljuta sam, ma koji vrag ljuta... Bijesna sam na samu sebe. Koja sam ja glupača!!! Koji me vrag tjerao da pomažem tom umišlljenom kretenu bilo šta?  Zaslužio je da ga lupim nogom u dupe i pošaljem u svemir. Đubre jedno kretensko... Vozim kao bijesna preko prevoja Borija i u mislima grdim samu sebe zbog ovog večeras. Anđela, samo da znaš kako ću ti naplatiti za ovo. Mozak ti je u oblacima od kako je Ognjen tu i zaboravljaš sve što se stigne zaboravit. Bog me ubio ako se jednog dana ne prošeta gola gradom... Sreća moja pa sam sama u autu inače bi bilo postala nasilna u ovom momentu da mi bilo ko kaže bilo šta.Do duše niko mi nije kriv ali bi dobro došlo da se istresem k'o čovjek.

Nemanja, skote jedan neodoljivi, zaboraviću da si ikad ušetao u moj život i da sam ikad ušla u tu tvoju birtiju na selu. Sad mi je cijeli svijet kriv što me prije samo nekoliko mjeseci onako odbio. Sad se jebi o svom trošku. Vozim sa svojim svađajućim mislima i pokušavam iz tijela da istjeram drhtavost i žmarce. Živci mi podrhtavaju od bijesa i ne sviđa mi se ovo što me prožima pri svakom udahu.

Da ga nisam dodirnula pomislila bi da sam uletjela negdje u koprive i sad me ono peckanje ne popušta. Kako odmičem od njega sve mi se čini da nisam normalna i da gajim neku čudnu opsesiju prema tom kretenu. Jer to i jeste, jedan umišljeni majmun koji misli da može povaliti sve što ide na dvije noge, a njemu zapadne za oko. E pa dušo, ovaj put si ostao suv...Ako se mene pita i što se mene tiče tako će i ostati.

Ulazim u stan i palim svjetlo, poprilično je kasno i prvo sam pomislila da Anđela spava. Vrata njene sobe se otvaraju i ona u spavaćici izađe pred mene. Uputi mi smješak izvinjenja i vidim da je njoj sve ovo po malo i zabavno. Tačno znam da se iza cijelog ovog cirkusa krije neka njena smicalica. Nije zaslužila da se na njoj istresam pa joj se nasmješim prikrivajući trenutni haos u sebi.

"Kako je prošlo" čim me to pitala znala sam da joj je sestra nešto morala reći. Aleksandra, jezik ću ti iščupati, kunem se. Iskrivim usne u smiješak i natočim čašu vode i otpijem velik gutljaj pa dramatično odmahnem rukom.

" Osim što sam pogubila živce, napravila fajront, bila medicinska sestra i vozila dovde ni sama ne znam kako, sve je bilo standardno. Mačiji kašalj" vidi i sama da je podbadam i uzima fasciklu sa stola pa pogleda one papire u njoj.

"Hvala ti i za ovo ti dugujem uslugu" ustane i krene ka sobi.

"I te kako mi duguješ. Planiram ti je naplatiti duplo, zato budi spremna" to je za pretrpljenu duševnu bol samo da se zna.

Mnogo toga bi uradila za tu djevojku jer bi i ona za mene uradila isto toliko. Nikad joj apsolutno ništa ne bi odbila jer ona nije prijateljica koju ćeš dva puta u životu steći. Ona je i oslonac i kritičar, ona je i prijateljica i sestra, savjetnik i neko ko bi za mene otišao na kraj svijeta. To cijenim kod nje, odana je do same srži i do samog kraja.

Pokušavam se sabrati i otjerati dešavanja od ove večeri pa ih lijepo potisnem i svoje misli posvetim obavezama i planovima koje moram da napravim do otvaranja kluba. Povrh svega moram da posjetim i tatu sutra, mama to vjerovatno nije uradila. Kako žena može da bude tako bezosjećajna i kruta?

I dok ležim u krevetu, opet mi se neželjene misli vraćaju  i okrenem se tražeći udobniji položaj, pa se vratim na isto mjesto. San mi bježi i zamjenjuje ga njegov glas tih i nježan kako izgovara moje ime. Naježim se i uspravim se odmahujući glavom, jer ono što mi je u njoj toliko je živo. Nedam da me opet neko ponizi i odbaci, jača sam ja nego što drugi mogu i da zamisle, a on je samo jedan u nizu. Ja mogu bolje, ja i zaslužujem bolje, a on je ono od čega bi svaka normalna cura trebala pobjeći i to glavom bez obzira.

Grešnici- treća knjiga serijala PlamenOù les histoires vivent. Découvrez maintenant