Grešnici- treća knjiga serijala Plamen

3.NEMANJA

Lijepo mi je bilo dok sam privodio žene  onako kako mi je odgovaralo, na vrijeme koje mi je odgovaralo i koliko god sam ih htjeo. Nekad sam znao imati svaku noć drugu, po nekad sam tražio i šeme koje će da traju jedan period, ali sam sebi čvrsto obećao da neću da se vezujem ni za jednu na bilo koji način. Nije to za mene, za ovakve kao ja ni čistilište nema lijeka. Uvijek negdje napravim zajeb i posle ne znam kako počistiti sva sranja za sobom bez posledica. Do duše, ni jednoj ja ništa nisam obećao osim partije dobrog seksa, za sve ostalo su same odgovorne.

Maja... Jebem ti život, žene i mene ovakvog kakav jesam. Koji se kurac zamaram razmišljanjem o toj maloj? Ona neće i ne može biti moja, ne zato što ne želim nego zato što ona ne želi mene i što je prijateljica moje prijateljice. Kako sam ja uvijek takve sreće, nemam pojma. Zabranjena zona,a tako primamljiva. Kad malo bolje razmislim, jednom mi je sudbina morala naplatiti sve, samo mislim da je malo poranila i brate steže me oko vrata. Steže na pogrešan način i sa pogrešnom ženom. Lupam glavu dok gledam zavoj na ruci i u bijesu ga skidam i bacim u kantu za smeće. Rana je odlično zarasla, bar ova što se vidi, a ponos mi je opasno ugrožen. Koža mi još bridi od njenih prstiju i sav zadrhtim kad mi samo kroz glavu prođe kako se brinula o meni. Ali me isto tako i ohladila. Šta sam posijao to i žanjem. Svjestan sam da ne mogu trenutno da napravim ništa, ali bi voleo kad bi mi bar malo napustila misli. Previše me obuzima i zbunjuje sve ovo što imam u glavi.

Cijela sedmica mi je nikakva i znam da bi trebao da sutra idem na otvaranje kluba. Anđela me već nekoliko puta zvala,a nju ne mogu samo tako odbiti. Uz sve to ne znam da li sam spreman na mučenje koje ću morati proći u Majinoj blizini, jer sam siguran da ta mala ne miruje ali baš nikad. Nije jedina na svijetu, ali me spustila na zemlju kao nijedna prije nje. Kao da ima recept kako me prodrmati i rasuti mi i ovo mali pameti što imam.

Vidim da mi se polako skuplja "klijentela", standardni gosti, ništa se ne mijenja. Možda bi trebao razmisliti o nekim promjenama ovdje ili jednostavno zatvoriti ovo mjesto. Ali šta da radim posle? Ja sam kafanski čovjek, ne mogu se zamisliti u drugoj ulozi. Alkohol, žene i život sto na sat, to sam uvijek bio ja i nema razloga da se bilo šta mijenja. Bar nije bilo do sad.

Za šankom mi je gužva i jedva stižem sve sam da uslužim, trčkaram kao pas i već oko pola jedanaest sam umoran. Stefan stoji pored šanka i pijucka pivo, a svako malo pogleda na sat. Načuo sam nešto ali kako mi se drug ne želi povjeriti, ja neću da navaljujem, ali bi voleo da bude istina. Navodno se viđa sa Aleksandrom, a znam od kad je zatreskan ko neki klinjo u nju. Nisam se čuo s njom od kako je otišla za Njemačku, međutim ljudima u našem kraju ne može niko da začepi usta, a priče po selu su nešto što je postalo rutina, samo ja se ne obazirem na tu babsku razonodu.

"Jel' to kasniš negdje il' čekaš neku ribu" podbadam ga a on se ceri kao mačor.

"Ne kasnim niti čekam bilo koga.Aleksandra treba večereas da stigne, ali nije se još javila pa sam malo nervozan" opa batice! Upitno podižem obrvu, glumim za Oskara i zviznem, praveći se blesav.

"Ma nemoj mi reći da ste u šemi? Kako to da ja nisam upućen u dešavanj? Hoćeš da mi padne posjećenost zbog dezinformacija" on se smije i odmahuje glavom lijevo desno, a zna lola da sam upućen, ali ne u potpunosti.

„Ti si Nemanja ko googl, samo treba da pitamo i ti sve znaš" nakrivim glavu kao da sam ljut, a zapravo mi je i smiješno u jednu ruku.

„E da vama nije ovog googla vi bi svi bili k'o muve bez glave. U letenju bi se sudarale. Hajde da čujem šta se to dešava" natočim i sebi čašu žestice pa stanem pored njega gledajući po gostima u birtiji.

„Mislim da je još rano za bilo šta veliko, ali odlučili smo da pokušamo, pa ćemo vidjeti šta vrijeme nosi? Pomislim na malog Mihajla i srce mi se stegne. Ko ga je napravio, mali je ispao savršen.