8. MAJA

1.5K 174 21
                                    


O moj Bože!!!! Prsti na nogama mi se grče, koža mi je tijesna, usne otečene od ljubljenja, gaćice vlažne od njega samog. Ne znam kako smo zaglavili u ovom uredu, hvatajući se kao pomahnitali tinejdžeri koji su tek otkrivali čari požude i potrebe.
Koliko god ja sama znala da u njemu neću naći muškarca koji mi treba, nenormalno sam željela. Da li zbog njegove surovosti ili zbog ove seksualme napetosti koja se ne može zanemariti, nemam pojma.

Samo znam da ga moram imati i da se bojim ove ludosti koja me uhvati svaki put kad mi de približi.

"Šta mi ovo radimo, Nemanja" jedva dolazeći do vazduha ga pitam, a držim se za njegovu košulju kao davljenik za slamku spasa. Tonem ali ne u vodu i ne gušim se, tonem u zabranjenu zonu gdje sam uvjerena da ću biti povrijeđena. Uvijek budem, a s njim ne mogu to izbjeći i svjesni idem ka tome. 

"Reci ti meni, pa ću ja tebi. Nemoj praviti sranja molim te, nisam sav svoj kad sam ti blizu" inače nije sav svoj, ali nisam to rekla na glas.

Pazio je da ne izgužva odjeću na meni nježno prelazeći prstima preko moje košulje.  Usnama je dotakao moj vrat i prepustila sam se u potpunosti igri koju je izvodio. Čovječe,  mogla bih ovdje voditi ljubav s njim. Dobro,  bio bi to ludački seks ali na poslu smo I nekako mi se to čini nestvarno. Ljubav i nas dvoje nemamo dotične tačke.  Pustila sam mašti da stvori priviđenje i napravio ono čega nema.
Čini mi se da bi  ovog momenta pristala na sve.  Samo da zatraži zažmurila bi i pustila da me požuda proguta.  Kad mozak izgubi baš sve funkcije zbog nečije blizine i srce zatreperi trebala bih se zabrinuti,  ali ne.  Ja sam spremna za dalje. Ali samo u ovom momentu sam spremna zanemariti alarm koji u meni pišti. 

“Radimo,  Majo... “ ljubi me i ja se osmjehnem grleći ga.

“Radimo, vidim da radimo. Samo šta” on se odmakne od mene i pogleda me.  Usne su mu umazane mojim karminom i kosu sam mu uneredila,  vidim da mu ni u hlačama sranje nije bolje,  ali ne možemo nastaviti ovdje. Osim što bi mogli biti uhvaćeni,  imamo obaveze koje do kraja noći moramo ispuniti. Kako mi se magla požude diže sa očiju tako sabiram i svoje misli. 

“Možemo li u stanu nastaviti gdje moramo ovdje stati?  Imamo privlačnost koju ne možemo ignorisati” vidim i sama to,  ali ću se debelo uvaliti u sve ovo kad ga jednom pustim u svoj krevet.  Znam to jer od samog početka on na mene djeluje poput alkohola.  Opija me i nemam vlast nad sobom.

“Dogovoreno. Moram ići sad i ti ne izlazi dok ti se to ” pokažem na izbočinu na hlačama” ne slegne. “ Ostavim ga u uredu i zaputim se nazad u glavi dio kluba i pronađem Nikolu koji se opušteno smješka.

“Preživjela si “ kaže mi a ja upitno izvijem obrvu.
“A zašto ne  bi” on prasne u smijeh pokazujući mi red savršeno bijelih zuba i spuštajući čašu na šank.

“Majo,  super si  cura, a nisi glupa. Umalo me nije zadavio kad si me cmoknula u obraz ovdje.  On je zainteresovan za tebe na višem nivou” da smo je seks viši nivo,  on je na samom vrhu. I Nikola više misli donjom glavom,  kao i svi ostali.

“Obavezno, Nikola.  Baš kao što su sve ove tamo balavice zainteresovane za tebe” skrenem mu pažnju na dvije djevojke koje nas posmatraju sa  suprotne strane. Nisu baš djeca ali su baš mlade.

“Nije to isto.  One hoće moj broj telefona i malo zabave” a kako se to, molim te,  razlikuje od Nemanje?  Pa ni sama  nisam ništa bolje ali niko me ne uspije dovesti do ludila u tako kratkom vremenu kao on.  Malo  me i plaši to što se skroz pogubim kad me dodirne, jer se nikad ni u čijim rukama nisam osjećala tako. 

“Nikola, daj mi kiselu” nisam ga vidjela da dolazi ali njegovo krupno tijelo zaklonilo moje i dlan je stajao na mojim leđima. Želja opet plane,  ali nešto drugo me ukoči.  Ne znam šta,  ali odjednom kao da me neko zalio hladnom vodom.

Grešnici- treća knjiga serijala PlamenWhere stories live. Discover now