- Mi ćemo što? - upitala je mlađa ratnica, prethodno kratko iznenađeno šutjevši.
- Krenut ćemo preko Međuzaljeva izravno u Waeryehen - odgovorila je Dlora, smireno kao da predlaže odlazak na piknik.
Plovile su čamcem polako, sada već morem. Njegovim južnim krajem, zatvorenim u zaljevu, u smjeru jugoistoka. I dalje u društvu djevojke koja ih je pronašla u močvari i pružila im pomoć. Tenen je upravo dolazila k sebi od ozljede, no Dlorin ju je predloženi plan natjerao da pomisli kako možda još uvijek lagano halucinira.
- Idemo ravno u neprijateljsku zemlju?
- Da. I to pravo pred samog verjenskog kralja – zastala je da provjeri na izrazu lica mlađe suradnice koliko joj je sulud ovaj prijedlog, a zatim nastavila - Putovanje će biti dugo, ali u nekoj mjeri i lakše od povratka u Ahleyn. Glavnina verjenske vojske je na zapadu, na prvoj liniji, a mi ćemo ići istočnom stranom države na kojoj vjerojatno možemo naići tek na pokoju patrolu.
- Pokoja patrola? Sve do glavnog grada? Do samog zamka? Do prijestolja? Stvarno?
- Dobro, ponegdje će možda biti teže i kompliciranije, ali te ćemo poteškoće rješavati u hodu.
- U hodu? I što onda? Stati pred kralja, vratiti mu njegovu lijepu, potrganu figuricu, objasniti što joj se dogodilo? I očekivati da to jednostavno prihvati, oprosti nam sve i proglasi mir?
Dlora je srećom imala vremena, dok je Tenen ležala u nesvjestici, uvjeriti samu sebe kako je to najbolje rješenje s obzirom na okolnosti. Zato je slušanje svih dijelova plana ovako naglas iz tuđih usta, uz veliku dozu skepse, nije moglo razuvjeriti.
Tenen nije očekivala da će čuti ovako smjele ideje iz usta jedne toliko iskusne ratnice. Dlora jest među Ahlea ratnicama slovila za odvažnu taktičarku, spremnu na sve vrste neočekivanih poteza i iznenađenja za neprijatelja, ali u odlasku pred samog protivničkog kralja mlađa ratnica nije vidjela ništa mudro niti korisno. Pogotovo kada mu imaju za donijeti samo riječi koje ne želi nikako čuti i njihov najsvetiji predmet slomljen na dva dijela.
Osjećala je da je sve naopako u ovoj priči. Ona je ta koja bi se, zbog mlađe dobi trebala ponašati nerazborito. Od starije bi se kolegice očekivala veća odmjerenost.
Dlora se s pramca premjestila bliže sredini čamca, gdje je Tenen do maloprije ležala, a sada bila u sjedećem položaju. Pogledala je mladu ratnicu izravno u oči, pogledom koji je i bez riječi gradio povjerenje.
- Znam da se ideja čini sasvim ludom, ali tražim te da mi vjeruješ. Ako krenemo nositi Tarlaeth u Blyst, našoj kraljici, ona će vjerojatno i sama zaključiti da je najbolje poslati mirovnu ekspediciju s kipićem u njihov glavni grad, zajedno s istim objašnjenjima koje mi možemo iznijeti. Lako je moguće da bi barem jedna od nas bila u toj ekspediciji, možda i obje.
Treća djevojka u čamcu gledala ih je obje, veslajući umjerenim ritmom. Preuzela je još prije nekoliko sati naredbu od Ahlea ratnice da ih doveze tik do obala zemlje Waeryehen, na jugoistočnom kraju Međuzaljeva. Pristala je bez razmišljanja. Тo bi svaki stanovnik Ahleyna učinio kad čuje Ahlea ratnicu da mu kaže da nešto učini. Nije joj predstavljalo problem što na mjestu do kojeg je sada trebala doveslati, nije nikada bila.
Divila se dvjema djevojkama, iako nije znala detalje oko događaja koje spominju. Očito se radilo o nečem važnom. Samouvjereno držanje obje ratnice i spremnost na ambiciozne planove kојe su spominjаle, ponovno su je, nakon dugo vremena, činile razočaranom. Žalila je što i nju nisu odabrali za Aleansku ratničku školu, već je bila predodređena služiti svojoj lokalnoj zajednici tek kao vrhunski lovac.
Tenen je trebalo nekoliko trenutaka da izvrši analizu Dlorinog plana, da primijeni svu obrnutost logike starije partnerice. Na samom koncu zaključila je da je ideja taman toliko smiona da uspije onome tko je dovoljno sposoban da je provede, te da su njih dvije, ako ništa drugo, barem dovoljno lude da sve to pokušaju.
