Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Otvorim oči i vidim da sviće. Protrljam lice, jebo me pas zaspao sam. Svjetlo u kući još gori, iziđem iz auta i krenem osmotriti. Sve izgleda u redu, mirno je, a onda najednom začujem vrisak. Uletim unutra po drugi put u danu provaljujući vrata, jurnem u kuhinju, a njen me iznenađeni pogled zaustavi.
– Koji kurac?
– Nenade? Srce si mi u pete stjerao! – kaže, pa odvrne vodu i gurne prste pod mlaz.
– Ja tebi? Zašto vrištiš luda ženo? Zašto si uopće budna, tek sviće?
– Kuhala sam kavu i opekla se. Dobro sam. I znam da tek sviće, preko ljeta zora rano dođe, a ja volim zoru. Ustanem, popijem kavu i gledam izlazak sunca. To radim zadnjih deset godina i ne planiram mijenjati tu naviku. – otrem lice rukama, pa odmahnem glavom – Hoćeš ti kavu?
– Može, ludačo. Samo nemoj u nju turiti neki laksativ da dobijem trčkalicu.– ona se nasmije
– Ti si budala Vuksanoviću!
– Mogu u kupaonu?
– Idi, ako što trebaš imaš u ormariću. Ono, tampone ili rezervne gaćice.
– Divljakušo! – nadignem nosinu, pa krenem. Umijem lice, osvježim se. Nađem Listerine pa pokušam ovo zubalo malo saprati. Kad iziđem prođem kroz kuhinju pa na terasu. Kakva me lijepa slika ove lijepe žene dočeka. Kosa joj je svezana u rep, vitka leđa izvila se prema naslonjaču, pidžamica na bretelice koju drže pune grudi i uski šorcić u koji se smjestila obla guza. Sunce se budi i pruža svoje zrake preko drveća, trave i šarenog cvijeća. Nježno dodiruje njene obraze, a ona sklapa krupne oči i upija toplinu u sebe.
– Nisi ni znao da zore mogu biti ovako lijepe, zar ne Vuče? – njen glas me trgne. Pruži ruku u kojoj drži šalicu, a ja uzmem
– Ili ih provedem u poslu, ili u krevetu. Ne obraćam pažnju na te stvari.
– Šteta. Treba znati uživati u ljepotama koje nam ovaj svijet pruža. U toplini sunca, u mirisu ljeta.
– Ne volim ljeto. Budi ružne uspomene. – prođem pa sjednem pored nje. Lijepa je. U pizdu mater lijepa je dok joj sunce miluje lice.
– Mora da te neka koka otkantala u vreli ljetni dan.
– Koka? Mene? Samo sanjaj! – srknem kavu, jebote kako prija– Slušaj Nina, otići ću do stanice odnijeti USB na vještačenje. Probat ćemo razbiti šifre i otkriti što je na njemu. Jasno ti je da će to potrajati koji dan?
– Jasno mi je.
– Za to vrijeme ćeš biti čuvana. Do podne će te čuvati moja dva dečka, a od podne ja. Ujutro moram biti u stanici, ne mogu izbivati, ali čim sve obavim dolazim i bit ću kraj tebe. Jel' to u redu?
– U redu je. I hvala ti. Nisi ti seronja Vuksanoviću, žao mi je što sam mislila da jesi.
– Neka ti ne bude. Lakše mi je kada ljudi misle sve najgore o meni. Godinama sam vrijedno radio da bih to postigao i planiram to zadržati.
