Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
К сожалению, это изображение не соответствует нашим правилам. Чтобы продолжить публикацию, пожалуйста, удалите изображение или загрузите другое.
What if we rewrite the stars?
Say you were made to be mine. Nothing could keep us apart
You'll be the one I was meant to find
It's up to you and it's up to me
No one could say what we get to be
So why don't we rewrite the stars?
And maybe the world could be ours tonight
К сожалению, это изображение не соответствует нашим правилам. Чтобы продолжить публикацию, пожалуйста, удалите изображение или загрузите другое.
– Joj, dobro si! – govori dok prilazi i sprema se da me zagrli, a onda najednom stane – Vuče... Gdje ti je odjeća?
– Pa, tu je. Obučen sam. Što ti nije jasno Zare? – znam na što misli, ali dobro sam raspoložen pa mi nije problem da ga malo zajebajem
– Ali... Majica, nemaš majicu...
– I bolje što je nema. – Kati priđe pa provjeri zamotano mjesto – Neka mu je ranjeno mjesto slobodno. Ne treba ništa da pritišće šavove. Jesi dobro Vuče? Kako je Nina?
– Sve je dobro. Hvala ti Katarina. – ona se nasmiješi, a on još ne vjeruje svojim očima – Dobro je Peđa, sve ga jebalo. Skinuo sam majicu, tvoja me djevojka vidjela bez nje, vidjela me i Nina Veira, jebi ga, nisam planirao, ali sranje i eto.
– Tako mi je drago što si konačno skinuo sa sebe okov zvan odjeća. I jebi se Vuče, znaš! – sad me stegne u zagrljaj, pazeći na ranu, pa prigrlim i ja njega – Bojao sam se za tebe. Za vas.
– Znam brate. Hvala ti. I hvala što si poslao Kati ovamo.
– Pa, pretpostavio sam da ćeš je dovesti ovdje. Ovo je sigurno mjesto. Uvijek je bilo. Uvijek si bježao ovamo Nenade. Kada god si se osjećao ugroženim.
– Istina. Poznaješ me.
– A, gdje je Nina? – Kati ostavi vrećicu na stol, a ja taman da odgovorim začujem vodu iz kupaone i njene psovke
