Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Udaram u stolice koji ih konj nabi na sred prolaza, da jebi ga taj sam konj ja osobno, kasno mi je da sada sebe psujem, a ni ne mogu jer usta su mi puna njenih, ruke su mi pune njene guze i jedva je uspijem donijeti do kreveta. Spustim je dolje, a ona me povuče na sebe. Ruke joj prelaze po mojim leđima, a to me u istom trenutku pali kao plamen i hladi kao led, jer znam kakav ima osjećaj pod prstima.
– Začepi Vuče! – samo izgovori između poljupca
– Što da zač...
– Znam o čemu razmišljaš sada i prekini! Dodirivat ću te gdje god ja poželim, a ti nećeš niti jednog trena više pomisliti da mi se tvoje tijelo gadi.
– Kakva si ti to žena, ženo Božija?
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Normalna! Oštećena kao i ti, ako ti je to lakše razumjeti. Ne gledam na tvoje ožiljke, ne gledam na tvoju prošlost, gledam ono što je sada i ponekad u budućnost. Nije me briga što je bilo prije, u ovom trenu ja sam samo žena čije tijelo žudi za oslobađanjem. Čije tijelo želi drugo, tvoje. Ne pitaj zašto, jer ne znam odgovor, želim te jebat ga od prvog trena kada sam te vidjela. Kada si ušao u moju trgovinu, kada si umjesto da se predstaviš zapalio cigaretu. Loš si Vuče, tako jebeno, prokleto loš, a to me pali do ludila.
– To što sam loš?
– Ne. To što se takvim predstavljaš, a zapravo si malo mače.
