𝑺𝒓𝒄𝒆 𝑽𝒖𝒌𝒂🔚

Epilog

– Hej ljepotice, hoćeš brzo? – pitam dok joj kuckam na vrata, a ona polako gura babu prema njima. Baba ne zaklapa usta, melje kao šrotara. Nina je polako ispraća van, a babac ne registruje da je mojoj ženi kraj radnog vremena i da je vrijeme da razguli iz radnje i ostavi se Juge za danas.

– O, vidi našeg junaka, lijepi naš dečko! – kaže kad me snimi, pa već svojom sitnom ručicom grabi prema meni. – Nije te Eva vidjela sine ima tjedan dana. – i evo je steže me za ruku sve dižući svoje olinjale obrve i smejuljeći se.

– Jeste se ispričali baka Eva sa Ninom, smijem je sad odvesti kući da dušu odmori?

– A, jesi neki Vuče, ti bi nju samo za sebe, a što ćemo mi onda? Ti znaš da je ona nama ovdje kao lijek.

– Znam, znam, ali kad se vi svi s njom nadrogirate što će ostati za mene?

– Hajde, hajde ti si mlad, zgodan, jak, lijep, ne treba tebi puno da bi bio zdrav.

– Ni ne tražim puno, samo nju! – baba odmahne glavom, Nina se nasmiješi.

– Hajde djeco moja idem i ja neku večeru praviti, vidimo se ovih dana, ako ne umrem.

– Nećeš baba ne brini se. Ti ćeš živjeti kao kornjača sa Galapagosa.

– Uf, uf, što volim kad pametno pričaš dečko. – babac se pozdravi pa konačno otpuže iz radnje. Priđem mojoj ženi, pa je stegnem uz sebe.

– Što ima mala moja? Jesi spremna za drugog pacijenta? – skloni mi pramen kose sa čela, pa me poljubi umjesto odgovora.

– Za tebe seronjo moj uvijek spremna. Kako je bilo na poslu?

– Odlično! Idemo na piće da proslavimo!

– Što slavimo?

– Pobjedu draga!

– Ne razumijem!

– Hajde zaključaj pa ti ispričam. – okrene okicama, zaključa vrata pa se spustimo niz ulicu dolje do restorana.

– I, da čujem što se dogodilo? – izvučem mobitel iz džepa, pa joj pružim.

– Pogledaj! – čita i osmijeh joj oblijeva usne.

– Je l' moguće?

– Moguće je!

– Vuče ovo su divne vijesti!

– Jesu!

– U velikoj akciji Američke policije i ujedinjene policije nekoliko svjetskih zemalja, razotkriveni su članovi skupine Zlokobni zmajevi. Banda poznata pod nazivom ZZ godinama je operirala diljem svijeta. Njihovi zadatci bili su uklanjanje osoba po narudžbi, likvidacije, mučenja, i svi najgori oblici terora. Doznaje se kako su njihove usluge koristili mnogi poznati ljudi poput političara, predsjednika, biznismena, glumaca i pjevača. Zadnjih su dana pronađeni članovi zloglasne bande sprovedeni u istražne zatvore gdje će čekati suđenja. Pronađeni su mnogi, neoborivi dokazi zlodjela ove bande, koja je ubijala ljude godinama. Svijet se još jednom udružio u borbi protiv zla i uključio sve od najvećih do najmanjih svjetskih država. Pravda za sve ubijene konačno će biti zadovoljena.

– Konačno! – ustane, pa mi priđe i sjedne u krilo – Nadam se da ćeš sada mirno spavati. Nadam se da će tvoje rane sada zacijeliti.

– Moje su rane zacijelile kada si ti došla u moj život mala. Ti si mene izliječila. Godinama sam samo sanjao osvetu, godinama nisam pustio svoje srce da bude nešto više od organa koji pumpa krv. Čekao sam njih. Čekao sam da pogriješe i da ih se dočepam. Čekao sam njihov ili svoj kraj. Kako sam samo čekao pogrešnu stvar. Da sam bio pametniji to bih ranije shvatio, pa bih možda i živio sretnije. Moja mi prošlost nije dala mira, moja zakletva me jela do kostiju. Živio sam kao sjena. Prazan, mračan. Sve dok moje tijelo i moja krv nisu shvatili da ima sunca. Ima svjetla koje može otjerati mrak, ima ruku koje mogu dirati moje tijelo bez da mi stvaraju neugodu. Sve dok sve iz mene nije shvatilo da postojiš ti.

Želio sam osvetu, želio sam krv na svojim rukama, a sada znam da sam želio krivu stvar. Otkako si se stvorila kraj mene shvatio sam da želim samo ljubav, da želim samo svjetlost, da želim tebe. Želim da te volim i da ti voliš mene. Ti si obrisala blato s mojih očiju, zbog tebe sam pokopao prošlost. Naučila si me da se volim takav kakav jesam, da svoje ožiljke nosim ponosno. Hvala ti na tome. Hvala ti na svemu. Što me voliš i što si moja.

– Naravno da sam tvoja. Zapravo ti si moj, ako ćemo tako. Mene nitko ne posjeduje seronjo nisam ja stvar – nasmiješi se, pa mi poljubi nos.

– Volim što si tako opičena, volim sve što jesi.

– I ja volim tebe.

– Udaj se za mene!

– Id' u materinu!

– Kakav odgovor!

– Kakva prošnja pobogu! Jesi ti lud?

– Jesam, za tobom. I što kažeš? Hoćeš biti gospođa Vuksanović?

– Ti to mene zbilja prosiš Vuče? Sad, ovdje?

– Zašto ne? Slavimo, zar ne? – pogledam u konobara, a on se smješka – Mali daj šampanjac da je napijem pa da pristane da se uda za mene, ili da je sprašim bocom u glavu i odvučem u brlog, pa poslije nek' razmišlja. – Mali zine kao štuka, pa pođe po bocu.

– Ti si lud svega mi.

– Još čekam mala moja. Znaš da kod Vuka nema neću.

– Ma, jedi govna Vuče prepotentni seronjo.

– Ali, sam tvoj seronja.

– Jesi smrade, moj si. – Mali donese bocu, otvori pa naspe u čaše. Uzme čašu i pruži mi ne skidajući oči s mojih.

– Danas je ravno godina kako sam te prvi put vidjela Vuksanoviću, znaš li to?

– Naravno da znam.

– Bio si prilično ljigav tada, ali to smo brzo promijenili. Promijenili smo toliko toga kod tebe...

– Na bolje.

– Istina. I vjeruj mi ništa me ne bi učinilo sretnijom nego da budem tvoja žena.

– Je l' to znači DA vještice?

– Nema kod Vuka ne i neću, zar ne?

– Tako je mala! Samo da.

– Onda DA!

Pošto ste mi poslali dosta poruka u inbox da bi želeli makar kratki epilog ove priče, evo ga stigao je. Tako mi se dogodilo sa pričom "Ti si moj spas" gde sam također naknadno pisala epilog na traženje čitatelja. Hvala vam još jednom svima što ste čitali, što vam se priča svidela, hvala na druženju i komentarima. Puno mi znači vaša podrška! Priča je deo trilogije, nakon nje su još dve, Crvena zakletva i Za bolje sutra. Završene su i na Wp.

Hvala vam!