Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Držim je u rukama i ne vjerujem da mogu ovako da se osjećam. Ja zapravo ni ne znam kakvo je to osjećanje. Znam samo da osjećam toplinu ispod kože i to ne zato što je ljeto i što je noć bila vrela što od temperature tu od njezina tijela, od svega što mi je dala i svega što sam dao ja njoj. Ova je toplina toliko ugodna da ne želim da ikada prestane. Želim stalno osjećati ovaj slatki okus u ustima, koji se u njima stvara dok udišem miris njene kose, a ona spava na mojim grudima. Zora počinje da se budi, pa prvi zraci sunca obasjaju to usnulo lice. Ne mogu prestati da izvrćem vrat samo da je gledam i zavidim tim zrakama jer joj miluju obraze. I ja ih želim milovati. Opet. Iznova i iznova sve dok ne krepam. Nikada to nisam želio. Nikada nisam osjetio ovo sa nijednom ženom, osim sa ovom. Ova je vještica sto posto. Nema drugog objašnjenja. Uvračala me, začarala, pretvorila me u papka za jedan dan. Mene! Nenada Vuksanovića jedna mala žena pretvorila u papka? Jebote pa kuda ide ovaj svijet? Jesam li u trenu postao seronja koji je poludio od tijela jedne žene, od njezina pogleda koji me pretvara u kašu, koji je poželio osjećati sve te sladunjave stvari još narednih sto godina? Pružim prst pa je pomilujem po obrazu gurajući se sa sunčevom zrakom, a ona se promješkolji.
– Dobro jutro Vuče! Je li svanulo? Jesam li ja to zaspala? – krene da se diže, a ja je vratim nazad.
– Samo ti spavaj ljepotice. Bila je ovo borbena noć. Treba ti odmor.
– Reče čovjek–mašina. Ako si se ti umorio dragi, ja nisam.
– Pa, ti si čudo neviđeno.
– Ma daj šuti. Hajde, hoćeš izaći sa mnom pozdraviti dan?
– Ići ću sa tobom do pakla i nazad, ako treba.
– Opa, nešto smo osjećajni od jutros. Da nije PMS Nenade?
– Tako si pokvarena i pogana zmijo jedna mala. – digne glavu, a njen me pogled oduzme od razuma. Ova je sposobna očima me ubit', ne treba joj drugo oružje.
– Jesi li dobro Nenade? Imaš li nekih problema zbog onoga što se sinoć dogodilo? Zbog onoga što se dogodilo između nas?
– Ne. Zaboga ne. Istina to nije u redu, i po zakonu ja bih trebao da se skinem sa slučaja jer sam emotivno vezan za žrtvu, ali nitko to ne mora znati, je l' tako – ona nakrivi glavu.
